Iako načeti ratnim sukobom u ranom srednjem vijeku, odnosi Bugara i Hrvata obilježeni su uglavnom dobronamjernošću i rastućom težnjom za međusobnim upoznavanjem i zbližavanjem. Te težnje rezultat su nekoliko čimbenika različitih po trajanju i intenzitetu: stupanj očuvane državnosti obaju naroda, postojanje ili izostanak zajedničke državne granice i proturječnih nacionalno-teritorijalnih pretenzija, zajednička ćirilometodska tradicija kao osnova razvoja književnih dodira i kulturnih utjecaja, školovanje dijela bugarske inteligencije u Hrvatskoj i stupanj bliskosti u nacionalno-političkim interesima. U višestoljetnom razvoju bugarsko-hrvatskih odnosa utjecaj spomenutih faktora mijenja se s obzirom na intenzitet i trajanje, a zajedno s njim mijenja se dinamika i narav samih odnosa.
Te promjene određuju postojanje nekoliko etapa u odnosima dvaju naroda: