Korjenite promjene koje su nastupile u Istočnoj Europi označile su početak nove, sedme etape u razvoju bugarsko-hrvatskih odnosa. Bugarski intelektualci i cijelo bugarsko društvo diglo se u zaštitu interesa hrvatskog naroda, kojemu je nametnut žestoki rat i iskreno su poduprli njegovu borbu za demokraciju i neovisnost. Bugarska je prva među balkanskim zemljama priznala neovisnost Republike Hrvatske, a demokratski procesi koji se razvijaju u Bugarskoj i Hrvatskoj stvorili su uvjete za obnovu zaboravljenog prijateljstva i suradnju između dvaju naroda.
Oživjeli su svoje aktivnosti vrlo aktivno Hrvatsko-bugarsko društvo u Zagrebu i Bugarsko-hrvatsko društvo u Sofiji. U uskoj suradnji s veleposlanstvima dviju država organiziraju se izložbe, konferencije, kazališna gostovanja itd. Obnovila se i znanstvena suradnja Bugarske akademije znanosti i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Znanstvenici obiju zemalja sudjeluju u zajedničkim znanstvenim projektima.
Teška borba koju je hrvatski narod morao voditi za svoju nacionalnu emancipaciju nakon kraha iluzija o ravnopravnosti u okviru SFRJ kao i zauzetost izgradnjom preporođene države, mogu objasniti konstataciju da je sada veći interes u Bugarskoj prema Hrvatskoj i Hrvatima, tj. sada su nam se zamijenile uloge s obzirom na razdoblje prije 1878. Dokaz toj konstataciji uspjesi su bugarske kroatistike i publicistike, koje su javnosti pružile knjige i brošure o prošlosti i sadašnjosti Hrvata, kao i jedna cjelovita Povijest Hrvatske (Rumjana Božilova, 1998).
Tvrdnja o pojačanom interesu Bugara prema Hrvatima koji se odražava u današnje vrijeme, za nas je Bugare ugodna činjenica. Sada mi, Bugari, imamo mogućnost vratiti Hrvatima i Hrvatskoj naš moralni dug. Dug prema svim onim hrvatskim književnicima, društvenim djelatnicima, političarima i znanstvenicima koji su stoljećima bili duboko prisutni u sudbini Bugara, te su podupirali razvoj naše kulture i nacionalnih interesa. Danas se odnosi između Hrvatske i Bugarske razvijaju na visokoj prijateljskoj razini. Intenzitet tih odnosa vidljiv je kroz mnogobrojne kontakte i posjete na svim razinama (predsjednici, parlamentarna i stručna izaslanstva), kao i kroz 42 potpisana ugovora i međunarodna akta kojima se uređuje suradnja između dviju država na području gospodarstvenih, obrambenih i sigurnosnih, političkih, financijskih, kulturnih, prosvjetnih, znanstvenih i drugih veza. Odlično se razvija i trgovinska razmjena između Bugarske i Hrvatske – 2006. dostigla je razmjer od 240 milijuna dolara.
Dvije države imaju slične vanjskopolitičke i strateške ciljeve – stabilizacija Jugoistočne Europe i uključivanje u euroatlantske integracijske strukture. U okviru tih ciljeva Bugarska (koja je postala članicom NATO-a 2004. a od siječnja 2007. je članica EU) i Hrvatska (koja je u procesu pregovora za takvo članstvo) vode intenzivan politički dijalog, razmjenu iskustava u reformiranju i priključivanju NATO-u i Europskoj uniji. Obje države priznati su čimbenici u provedbi politike i stabilizacije na Balkanu, članice su i aktivno djeluju u regionalnim inicijativama i organizacijama (Pakt za stabilnost, CEFTA i dr.) te u velikom stupnju pridonose rješavanju spornih problema u regiji (Kosovo, Bosna i Hercegovina i dr.). Takvu ulogu priznaju im UN, EU, SAD i druge zemlje.
Sada, kad su neovisna Republika Hrvatska i Republika Bugarska pošle putem demokratskog razvoja, zaustavljanje procesa koji je udaljio dva naroda u našim je rukama. O nama samima ovisi obnova težnji prema zbližavanju i učvršćivanju bugarsko-hrvatskog prijateljstva i suradnje. A one će dati prinos politici mira i razumijevanja naroda u Jugoistočnoj Europi, čemu svi trebamo težiti.