Info Panel
Početna  /  Vremenska lenta  /  Svjedočanstva u Ljetopisu popa Dukljanina
  • Ljetopis_popa_Dukljanina_prijepis

Svjedočanstva u Ljetopisu popa Dukljanina

Ljetopis popa Dukljanina donosi povijesna svjedočanstva o dolasku Bugara na područja istočno od gotsko-slavenskog kraljevstva. Sadrži i poglavlje o životu, ljubavi i stradanju dukljanskog kneza Vladimira i njegove žene Kosare, kćerke bugarskog cara Samuila.

LJETOPIS POPA DUKLJANINA

Ljetopis popa Dukljanina pripovjedni je izvor iz XII. st. za hrvatsku, crnogorsku i slavensku povijest, koji je kompilacijom mnogih izvora sastavio anonimni autor nazvan Pop Dukljanin, svećenik u Baru.
U Ljetopisu je, između ostalog, opisano i kako su Goti u doba cara Anastazija osvojili Dalmaciju i Prevalitanu, a jedan od njihovih vladara naselio u zemlju Slavene, nakon čega su došli Bugari i zauzeli područja istočno od gotsko-slavenskog kraljevstva.
U književnom smislu najuspješnije poglavlje  Život i mučeništvo blaženog Vladimira, hrvatskoga kralja poznatije pod imenom Vladimir i Kosara, donosi nam tragičnu priču o životu, ljubavi i stradanju dukljanskog kneza Vladimira i njegove žene, princeze Kosare, kćerke bugarskog cara Samuila.
O ovoj staroj hrvatskoj legendi isprepletanoj istinitim  i mitskim događajima piše i Pavao Ritter Vitezović u 17. stoljeću, a objavljuje je Matica hrvatska i Zora u svom izdanju “Pet stoljeća hrvatske književnosti” – “Hrvatski latinisti” 1970. u prijevodu s latinskog Josipa Lučića. Također je spominje i Ivan Kukuljević, a u 20. stoljeću prvi je put objavljena u enciklopedijskom zborniku “Znanje i radost”, u Zagrebu 1943. gdje ju u prijevodu s latinskog jezika donosi Vinko Proštenik
Knez Vladimir u ratu s bugarskim carem Samuilom 997. godine biva zarobljen i odveden u tamnicu u grad Prespu. Kći cara Samuila zatražila je od oca da sa svojim služavkama opere glavu i noge zarobljenicima, što joj je otac i dopustio. Ugledavši kneza Vladimira čiji joj se govor učini   “slađi od meda i saća”, rekla je ocu da će skočiti u jezero ako se ne uda za Vladimira. Samuil je pristao znajući da i Vladimir potječe od kraljevskog roda. Živjeli su u dvorcu u blizini manastira Prečista krajinska na Skadarskom jezeru.
Knez Vladimir vladao je narodom i živio sa svojom ženom Kosarom sve dok ga Samuilov nasljednik Vladislav nije na prevaru namamio i ubio. Crkva je ubrzo proglasila Vladimira blaženim, a njegova žena Kosara, postavši kasnije redovnicom, na koncu je sahranjena do nogu svoga muža.

U Glavi XXXVI. izvješćuje se što se zbilo sa Kosarom nakon Samuilove smrti, te Vladimirove pogibije vjerolomstvom novog bugarskog cara:

…Žena blaženog Vladimira plakala je velikim plačem, više nego što se može iskazati, mnogo dana. Gledajući, pak, car čudesna djela koja Bog tamo činjaše, dosta se uplaši i naveden kajanjem, dozvoli svojoj rođaci da uzme njegovo tijelo i odnese…[1]

“…Žena blaženog Vladimira, Kosara, zamonaši se i živeći pobožno i sveto, u istoj crkvi okonča život i tu bi sahranjena, kod nogu svoga muža…” [2]

Opširnije na: Enciklopedia.hr ; Wikipedija ; Prijepis Ljetopisa poa Dukljanina dostupan na stranicama Montenegrina