Prije zapisa u hrvatskim knjigama, u Čedadskom evanđelju (evanđelistaru), nastalom u V. ili VI. stoljeću, rukopisu koji sadrži latinski tekst Evanđelja, u IX. i X. stoljeću upisana su imena hrvatskih knezova Trpimira i Branimira, panonskog kneza Braslava i bugarskog kralja Borisa s njegovom obitelji.

Enciklopedija.hr Hrvatskoga leksikografskog zavoda Miroslav Krleža donosi sljedeći opis Čedadskog evanđelja:

“Čedadsko evanđelje (Čedadski evanđelistar, nazvano tako prema slovenskom liku imena za furlanski grad Cividale del Friuli; latinski Codex Aquileiensis), rukopisni kodeks s tekstom evanđelja pisan uncijalom V. ili VI. st. i latinskim jezikom. Kodeks se prvotno, do 1409., čuvao u Akvileji, a potom je prenesen u Čedad (→ cividale del friuli). Nedostaje mu tekst Markova evanđelja, jer je sedam snopića bilo istrgnuto iz kodeksa, posebno uvezano, okovano srebrom i odneseno u Mletke budući da se počelo smatrati da je to autograf sv. Marka, zaštitnika Venecije. Iz toga dijela dva snopića darovana su Karlu VI. (manji dio toga iskinutog teksta pohranjen je u Pragu, a veći dio u Veneciji). Čedadsko evanđelje znamenito je po tome što su na rubovima (marginama) i među redcima prvih devet listova zapisana imena uglednih hodočasnika, pretežito iz istočnih europskih zemalja, koji su od kraja VIII. do kraja X. st. posjećivali samostan u kojem se rukopis prvotno nalazio. Naknadni zapisi pisani su karolinom. Među imenima langobardskih i slavenskih hodočasnika spominju se i imena hrvatskih knezova Braslava sa ženom, Trpimira sa sinom Petrom i Branimira sa ženom Mariosom (Marušom). Tu su još zapisana i imena nekih drugih povijesno zasvjedočenih ličnosti (npr. Boris, Rastislav, Pribina, Kocelj).”