Ljubomir Miletič jedan je od utemeljitelja slavenske filologije i suosnivača Sofijskog sveučilišta. Doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu (1889) temom Član u bugarskom jeziku, odmah nakon Tome Maretića, Ivana Broza i Milivoja Šrepela kao četvrti jezikoslovac. U bugarskoj se lingvistici ističe da je prvi bugarski školovani dijalektolog i autor niza znanstvenih radova o bugarskim dijalektima. Bio je profesor na Sofijskom visokom učilištu i voditelj Katedre slavenske filologije, rektor Sofijskog sveučilišta, dekan Povijesno-filološkog fakulteta i predsjednik Bugarske akademije nauka.
Hrvatska je za Miletiča važna u profesionalnom, ali i u privatnom smislu. Kao slavist i filolog izrastao je upravo u hrvatskoj prijestolnici, školujući se u Klasičnoj gimnaziji i doktoriravši na Zagrebačkom sveučilištu. Oženio je Hrvaticu Mariju, s kojom je imao šestero djece, no obiteljski život obilježen je nizom tragedija – troje mu je djece u vrlo kratkom roku preminulo.
Iako je njegov znanstveni rad temeljito istražen, o njegovu se životu zapravo vrlo malo zna. Osobni arhiv izgorio je u bombardiranju Sofije 1944. godine, no srećom u arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se pisma koja je Miletić razmjenjivao s Vatroslavom Jagićem i to na hrvatskom jeziku jer, kako Miletič sam priznaje, lakše mu je bilo pisati na hrvatskom nego na njemačkom jeziku.
Naslov: O članu u bugarskom jeziku : ovu je raspravu odobrilo povjerenstvo strogih ispita mudroslovnoga fakulteta na kr. hrv. sveučilištu Frane Josipa I. u Zagrebu / napisao Lj. Miletić.
Impresum: Zagreb : tisak Dioničke tiskare, 1889.
Materijalni opis: 54 str. ; 19,5 cm.
Autor: Miletić, Ljubomir (1. 1. 1863.–1. 6. 1937.), filolog
Projekt: Zaštita znanstvene baštine 19. i 20. st.
Predmet: Članovi • Bugarski jezik
Zbirka: Disertacije Sveučilišta u Zagrebu (1880.-1952.)
Prava: Slobodan pristup. Sva prava pridržana.
Identifikatori: NSK 000725100
Pristup djelu: Zbirka disertacija Sveučilišta u Zagrebu
O ČLANU U BUGARSKOM JEZIKU
Miletič razvija tezu da bugarski član nije nastao pod stranim utjecajem (što je danas jedna od glavnih teza balkanistike koja ovo obilježje smatra ključnim u određivanju jezika Balkanskog jezičnog saveza) već da je on rezultat raspada imenskih oblika (nominalnijeh oblika).
Njegov je doktorski rad poredbena studija temeljena na proučavanju ne samo slavenskih već svih indoeuropskih jezika važnih za proučavanje razvoja člana. Dijakronijskom analizom starih bugarskih tekstova prati razvoj bugarskog člana iz pokazne zamjenice. Bilježi primjere iz bugarskih dijalekata u kojima se pokazna zamjenica podjednako javljala i ispred i iza imenskih oblika, ali u funkciji člana. Ovu pojavu smatra jednom od faza u procesu nastanka postpozitivnog člana. Zanimljivo je što navodi i primjere iz srpsko-hrvatskog i ruskog jezika u kojima pokazna zamjenica ispred imenice ispunjava tu funkciju i dodaje da “dijalektično pokazje i daleke početke zapostavlenomu članu”.
Izvori:
Любомир Милетич до Ватрослав Ягич, писма 1896-1914, съст. Румяна Божилова, София 1996, Академично издателство Проф. Марин Дринов.
Любомир Милетич: Родопските говори на българския език, 2013, Изток-запад.
dr. sc. Ana Vasung, Katedra za bugarski jezik i književnost, Filozofski fakultet u Zagrebu