Info Panel
Početna  /  Vremenska lenta  /  Josip Juraj Strossmayer
  • J. J. Strossmayer

  • Stross

Josip Juraj Strossmayer

Josip Juraj Strossmayer i bugarski narod / Josip Bratulić

U golemoj knjizi-spomenici Josip Juraj Strossmayer biskup bosanskođakovački i srijemski 1850-1900, koju je svome biskupu  posvetilo svećenstvo i povjereno mu stado, svestrano se opisuje đakovačka biskupija, njezina povijest i suvremenost, a zatim biskupov crkveni, društveni i politički rad i djelovanje. Posebice se u drugom dijelu knjige opisuje biskupov odnos prema slavenskim narodima, pa tako je jedan dio naslovljen Biskup i Bugari (str. 739-812). O Bugarima je biskup Strossmayer  imao izrazito dobro mišljenje: često je o njima ponavljao  rečenicu „vrijedan, umom i srcem zdravi, osobito pako radeni, čisti i pošteni bugarski narod“.

Zanimanje za Bugare bilo je kod Strossmayera od mladosti vrlo živo. I njegova doktorska disertacija vezana je za problematiku slavenskih naroda, posebice s obzirom na raskol koji nisu prouzročili pravoslavni Slaveni, u čemu slijedi i hrvatskoga pisca i pjesnika Antuna Kanižlića. Naslov na latinskom  De shismate Graecorum cum praecipio ad primatum Romani Pontificis respectu.

J. J. Strossmayer

Biskup Josip Juraj Strossmayer  osjećao se nasljednikom  biskupa Metoda koji je papinskom odlukom bio poslan u Panoniju – Slavoniju kao legat – poslanik za sve Slavene. Zato je i razumljiva njegova suradnja s Franjom Račkim koji je među prvim učenjacima proučavao „vijek i djelovanje Svete Braće Ćirila i Metoda“. (…) U pismu hrvatskomu banu, 1860. kad je položio glavnicu za osnutak Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, on želi da ova ustanova otvori vrata ne samo Hrvatima, Srbima i Slovencima  nego i Bugarima „potomcima Ivana Egzarha i cara Simeona“. U znamenitom govoru u Hrvatskom saboru 1861. on tvrdi da „Balkanske gore nisu više gluhe“  te je uvjeren „kako zora bolje budućnosti i tamo počinje pomaljati svoje lice“. Mnoge je spoznaje o bugarskoj povijesti, o državi i crkvi, slavnoj prošlosti i žalosnoj sadašnjosti tada doznao od svoga najboljeg suradnika i prijatelja,  Franje Račkoga, prvoga predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Posebnu pozornost Bugarima je posvećivao Josip Juraj Strossmayer nastojeći podići sloj domaće bugarske inteligencije. Već 1861. njegovim je nastojanjem tiskan Zbornik bugarskih narodnih pjesama braće Miladinovih koji sadrži 660 makedonskih i bugarskih narodnih pjesama.
Izvor: Enciklopedija.hr 

Strosmayer   je svojim stipendijama pomagao mladim bugarskim studentima da u Zagrebu završe studij i da se vrate u domovinu koju je trebalo kulturno podizati.  Obavještavao je europske političare pismima u kojima se zalagao za Bugare. Posebice su važna njegova pisma upućena engleskom političaru Gladstoneu  da se zauzme za pravedno rješavanje tzv. Istočnoga pitanja. U  jednom takvom pismu o Bugarima piše:

„Bugari su vrlo miran, razuman i radin narod, bogat raznim vrlinama. A jedan moralan i radin narod je već samim tim (eo ipso)   sposoban da sobom upravlja. Ako bi se nezavisna uprava dala ovom plemenitom slavenskom narodu, oslobodile bi se sile koje bi uskoro mnogo učinile za moralnu i materijalnu civilizaciju; a crkvena samouprava, već djelomično uvedena, poslužit će im kao škola za političku samoupravu“. Zato je i razumljivo da mu je teško na srce pao rat koji je Srbija pokrenula protiv Bugarske, i bila poražena, u čemu je vidio prst Božji. U pismu Franji Račkome pisao je: „Dragi Franjo! (…) Ne mogu Vam reći koliko me veseli da je pravedna stvar Bugara, pod zaštitom Božje providnosti pobijedila. Ruka je to Božja“.

Biskupa Josipa Jurja Strossmayera brojne su bugarske kulturne ustanove izabrale svojim počasnim članom. On se tim članstvom ponosio te je i materijalno pomagao njihov rad. Zato mi je drago da se prva svečana proslava  200. obljetnice od njegova rođenja  održala upravo u Bugarskoj, u Sofiji. A u kršćanskoj tradiciji – Sofija znači ne samo Mudrost, nego  označava i Logos – Drugu Božansku Osobu – Isusa Krista, kome je Strossmayer iskreno služio pod geslom „Sve za Boga i Domovinu!“

Akademik Josip Bratulić

Izvor: Rodna riječ: glasilo Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj [tematski broj], Zagreb, 2006., br. 2-3

Vidjeti i: Bratulić, Josip. Bugari i bugarske teme u hrvatskoj književnosti u 20. st.  Zbornik Държава, общество и култура на Българи и Хървати  VII – XXI век, ИК Гутенберг, София, 2009.