Ivo Balentović (1913. – 2001.) iza sebe je ostavio tridesetak knjiga, ponajviše pripovjedne proze, zatim pjesama, putopisa, rasprava i ogleda, ali i prijevode mnogih djela bugarskih pisaca. Tijekom drugog svjetskog rata u Zagrebu radi kao radijski novinar, od 1942. do 1945. boravi kao politički neangažiran slobodni novinar radno u Sofiji, skupljajući građu za monografiju o Bugarskoj. Tada se sprijateljio s bugarskim piscima Dimitrom Pantelejevim, Emilijanom Stanevim, Janom Jazovom, Dimitrom Dimovim, Naikolajem Haitovim, Blagom Dimitrovom. U Jugoslaviji doživljava sumnjičenja i progone zbog neodlaska u partizane, a nakon 1948. godine postaje nepoćudan zbog braka s bugarskom državljankom. Zbog zabrane pisanja jedno je vrijeme radio čak i kao pismoslikar. Od 1961. živi u Umagu, gdje pokreće osnivanje ogranka Matice hrvatske. Bio je član Društva hrvatskih književnika od 1972. godine i Društva hrvatskih književnih prevoditelja te Matice hrvatske. Od 1967. do 1993. izdaje vlastiti književni list Susreti, gdje u svakom broju odjeljuje mjesto za bugarsku književnost. Dobitnik je više književnih nagrada i priznanja. 1968. dolazi u Bugarsku s namjerom objaviti veliki intervju s bugarskom književnicom Janom Jazovom koju je politička vlast u potpunosti izolirala. U tom intervjuu, objavljenom u Susretima Jazova iznosi mnoštvo intrigantnih i nepoznatih činjenica iz života oko nje.

Bibliografija prijevoda:

Kradljivac bresaka i druge pripovijetke. Emilijan Stanev; Zagreb : Zora, 1968.

Skretanje. Blaga Dimitrova. Zagreb: Zora [etc.], 1973. Strah. Nikolaj Hajtov. Marulić. – 32 (1999), 4 ; str. 767-772

Šibil. Jordan Jovkov. Književna Rijeka. – 4 (1999), 5/8 ; str. 27-29

Albena. Jordan Jovkov. 15 dana. – 41 (1998), 1/2 ; str. 48-49

Rukovet bugarske poezije: Dora Gabe, Elisaveta Bagrajna, Ivan Pejčev, Aleksandar Gerov, Aleksandar Tomov, Vanja Petkova, Penjo Penev, Ivanka Pavlova. Hrvatsko slovo. 11., Zagreb, 9. listopada 1998.