„Divni se bregovi ruše do mirne vode, a zelenkasto i nisko drveće daje oku ugodnu sliku, dok sunce svojim proljetnim i toplim sjajem uveličava divnu prirodu. Oko nas sve je mirno, samo se čuje udaranje vesala i kadkada čobanska pjesma uz zvonjavu pastirskih zvonca. U daljini, uz obalu, vidi se po koji čamac, a kroz tihi i mirni zrak prodire po koja nerazumljiva riječ. Tako između ovih uvala, nakon 2 sata, ugledasmo krasni otočić Visovac.“

Ulomak članka: Bronić, Ć. Po Krki od Skradina do Manojlovca. // Hrvatski planinar 34, 5 (1938), str. 155-157.