Hrvate i Bugare povezuju različite povijesne stvarnosti. Jedna od ovakvih stvarnosti je svakako i zajednička vegetarijanska prošlost. Prva vegetarijanska društva javljaju se i u Bugarskoj i u Hrvatskoj dvadesetih godina 20. stoljeća. Godine 1923. u Bugarskoj postoji već Bugarski vegetarijanski savez, a vegetarijansko društvo u Hrvatskoj organizira se 1928. godine pod nazivom Vegetarsko društvo. Prijateljske veze između bugarskih i hrvatskih vegetarijanaca datiraju iz tridesetih godina 20. stoljeća, pa tijekom ožujka 1939. godine dolazi do posjeta dr. Stoiceva Zagrebu. On je tijekom svog boravka u Zagrebu održao više predavanja u Vegetarskom društvu, u Jugoslavenskom teozofskom društvu te u Kršćanskoj zajednici mladih ljudi. Predavao je na teme „Moralne osnove čovjeka za njegovo tjelesno i duhovno zdravlja“ i „Problem ishrane“. Osim ovih predavanja predstavio je i ideju Bijelog Bratstva (Danovista) koji se zalažu i za vegetarijansku prehranu. Danoviste je osnovao 1918. godine učitelj Petar Danov, na principu teozofije sa određenim elementima kršćanstva. Vegetarijanci u Bugarskoj osim u sklopu Bijelog bratstva organizirani su u različitim društvima, a predsjednik sofijskog vegetarijanskog društva tih godina bio je Teodor K. Popov, ujedno urednik tjednika Novi život. U Hrvatskoj predsjednik Vegetarskog društva u Zagrebu je dr. Ivo Hengster, odvjetnik i pjesnik. On je bio jedan od domaćina dr. Stoiceva tijekom njegovog boravka u Zagrebu.
Želeći upoznati drugačija iskustva dr. Hengster uputio se na putovanje bratskim bugarskim vegetarijancima u lipnju 1939. godine. Svoje putovanje opisao je u prvom vegetarijanskom putopisu koji je objavio u nažalost posljednjem broju časopisa Vegetarizam. Vegetarizam je časopis zagrebačkih vegetarijanaca, a izlazio je od 1937. do 1939. godine. Naslov Hengsterovog teksta je „Medju bugarskim prijateljima“, i detaljno opisuje put i boravak u Bugarskoj. On je po dolasku u Sofiju boravio u koloniji Svemirove braće -Danovista. Obišao je neke vegetarijanske restorane, kojih u Sofiji u to vrijeme ima osam, i sofijske muzeje. Sredinom srpnja otišao je u društvu tridesetak danovista prema planini Rila, na kojoj se nalazio logor u kojemu se tijekom ljeta održava susret prijatelja učitelja Danova. Sam Danov ljubazno je primio Hengstera, mudro ga je savjetovao „i na dalji rad bodrio“. Hengster je sudjelovao u radu, vježbama i druženjima na Riliskim jezerima. Boravak u društvu istomišljenika, njihova gostoljubivost, pomoć u raznim situacijama ostavila je duboki dojam na dr. Hengstera, koji je zajednici na Rila planini posvetio svoju pjesmu „Zbogom Rila“. Po povratku s planine Rila, Hengster je posjetio znamenitosti Sofije, operu te uredništvo časopisa Novi život. Potom je obišao i grad Plovdiv u kojem je bio gost dr. Stoiceva. Tijekom boravka u Plovdivu susreo se sa časnim sestrama milosrdnicama zagrebačke provincije koje tada djeluju u plovdivskoj katoličkoj bolnici. Iako relativno daleko Hengster prati i društvenopolitičku situaciju u domovini, pa iz Plovdiva šalje pozdravni telegram i privatno pismo dr. Vladku Mačeku, tadašnjem članu vlade Kraljevine Jugoslavije.
Po povratku u zemlju o svojim dojmovima i iskustvima sa susretima s bugarskim vegetarijancima održao je više predavanja u Beogradu i Zagrebu. Bugarski časopisi donijeli su početkom četrdesetih godina osvrt na putovanje dr. Ive Hengstera.
Izvor:
Tekst „Predsjednik Vegetarskog društva u Zagrebu dr. Ivo Hengster u posjeti bugarskim vegetarijancima“ izrađen je prema radu Krešimir Belošević „Hrvatski vegetarac (vegetarijanac) među bugarskim prijateljima. Dr. Ivo Hengster u Bugarskoj 1939. godine“ u: Damir Karbić i Tihana Luetić (ur.), Hrvati i Bugari kroz stoljeća Povijest, kultura, umjetnost i jezik Хървати и българи през вековете История, култура, изкуство и език, HAZU, Zagreb, 2013., str. 321-351.
