U Gundulićevu Osmanu opjevane su bugarske rijeke i gore. Uz cara i kraljeve, vojvode, vojske i poklisare pjesnik je opjevao Martov stan na Staroj planini i Orfeja koji vrh Marice rijeke poje drage pjesni od ljubavi. Orfej je Gunduliću Bugarin. On ga drži osnivačem naših narodnih epskih pjesama, bugarkinja. Izdavači Osmana u svojim su tumačenjima i razjašnjenjima dodavali bilješke o Vitoši, Varni, Staroj planini, Dobrudži, Nikopolju… To su pravi mali mjestopisi. U hrvatskih putopisaca iz XIX. i XX. stoljeća odjekuju te riječi i slike.

Osman je Gundulićev povijesno-romantični ep u dvadeset pjevanja, kojemu nedostaju četrnaesto i petnaesto. Više je puta dopjevavan, a danas se tiska s dopunama Ivana Mažuranića iz Matičina izdanja 1844. Ep opisuje nasilni dolazak na vlast sultana Osmana II. i poraz turske vojske 1621. kod Hoćima u Poljskoj, pobunu janjičara i svrgnuće Osmana s prijestolja te njegovo ubojstvo u Carigradu. Tim je događajima Gundulić dao značenje kažnjavanja oholosti, uspostavljanja pravde i početak rasapa turske sile te svega zla s njom povezanoga. Gundulić je najuspješniju onodobno svjetsko pjesništvo (Tasso) uspješno presadio na domaće tlo i napisao jedno od najboljih djela starije hrvatske književnosti. Prvo, ali nepotpuno izdanje tiskano je u Dubrovniku 1826., a prvo potpuno i kritičko izdanje objavila je Matica ilirska 1844. Na tom su se djelu odgajali mnogobrojni pjesnici XIX. i XX. st.

Lit.: Gundulićev san = Gundulić’s Dream : katalog izložbe u Muzejskom prostoru (ur. Slobodan P. Novak). Zagreb, 1989.; Pavao Pavličić, Studije o Osmanu. Zagreb, 1996.