Miletič razvija tezu da bugarski član nije nastao pod stranim utjecajem (što je danas jedna od glavnih teza balkanistike koja ovo obilježje smatra ključnim u određivanju jezika Balkanskog jezičnog saveza) već da je on rezultat raspada imenskih oblika (nominalnijeh oblika).

Njegov je doktorski rad poredbena studija temeljena na proučavanju ne samo slavenskih već svih indoeuropskih jezika važnih za proučavanje razvoja člana. Dijakronijskom analizom starih bugarskih tekstova prati razvoj bugarskog člana iz pokazne zamjenice. Bilježi primjere iz bugarskih dijalekata u kojima se pokazna zamjenica podjednako javljala i ispred i iza imenskih oblika, ali u funkciji člana. Ovu pojavu smatra jednom od faza u procesu nastanka postpozitivnog člana. Zanimljivo je što navodi i primjere iz srpsko-hrvatskog i ruskog jezika u kojima pokazna zamjenica ispred imenice ispunjava tu funkciju i dodaje da “dijalektično pokazje i daleke početke zapostavlenomu članu”.

Izvori:
Любомир Милетич до Ватрослав Ягич, писма 1896-1914, съст. Румяна Божилова, София 1996, Академично издателство Проф. Марин Дринов.
Любомир Милетич: Родопските говори на българския език, 2013, Изток-запад.