Pojedini dijelovi rijeke Krke zaštićeni su od 1948. godine, a dio vodotoka i priobalnog područja, od starohrvatskih utvrda Trošenj i Nečven do mosta “Šibenik”, uključujući i donji kanjonski tok Čikole, radi geomorfoloških, hidroloških i pejzažnih vrijednosti krajolika, proglašen je 24. siječnja 1985. godine nacionalnim parkom čime je skrb o rijeci Krki i njezinom porječju dobila i novi pravni okvir. Opširnije: Prirodoslovni vodič Nacionalni park “Krka”
Izvor: Stošić, K. Rijeka Krka : sa 54 slike. Šibenik : K. Stošić, 1927. Str. 49.
Članak 2 Zakona o izmjenama Zakona o proglašenju Nacionalnog parka Krka (13/97) određuje:
“Nacionalni park “Krka” čini područje unutar granice koja ide od početne točke – križanja ceste Knin – Kistanje i željezničke pruge – granica ide tom cestom prema Kistanjama do kote 327,0 (Matješevac), gdje skreće prema jugu do kote 318,3, pa prema jugozapadu na kote 297,5 i 271,2 na željezničkoj pruzi. Dalje prugom sve do kote 261,5 sjeverno od slapišta Manojlovac, gdje se odvaja od pruge i ide na kotu 252,6, pa na jug-jugozapad do kote 237,1 u Čučevu. Od kote 237,1 ide u smjeru jugozapada do kote 240,4 (jugoistočno od zaseoka Krneta), zatim u smjeru zapad-jugozapad do kote 240,4 pa preko Carigradske drage u smjeru juga do kote 232,6 (sjeveroistočno od zaseoka Verovići), zatim prema jugozapadu, izostavljajući Veroviće, do kote 221 (Nožić) i dalje u istome smjeru do mjesta na kojem se cesta počinje spuštati prema Roškome slapu, zatim prema jugoistoku do kote 232,4 (u predjelu Seline), pa u smjeru jug-jugozapad do kote 203 (jugoistočno od Plankovače), zatim u smjeru zapad preko potoka Jaruga na brdo Obišnjak do kote 229. Od te kote prema jugoistoku na kote 233 (Veliki Debeljak) i 196 (Mali Debeljak), pa u smjeru jug-jugozapad do vrha Glavice i dalje u istome smjeru do sjecišta s cestom Dubravice – Rupe, gdje skreće u smjeru jugoistoka do kote 236, zatim u smjeru jugozapada do kote 168 na Žurić brdu, sjeveroistočno od Skradina. Odavde granica ide nešto južnije na kotu 123, a dalje prema jugoistoku na Skradinski most. Skradinskim mostom prelazi na lijevu obalu Krke i penje se na kotu 172 (Glavica), zatim prema jugoistoku, paralelno s tokom Krke, vrhom njezina kanjona, izostavivši tvornicu i naselje Lozovac, do kote 186 na cesti Šibenik – Skradinski buk, te dalje ciljajući prema koti 189 (Sveti Dimitrije) na cesti Šibenik – Drniš, s tim da na udaljenosti 250 m prije te kote skreće prema istoku i teče usporedno s cestom Šibenik – Drniš u duljini od 450 m, a dalje prema sjeveroistoku na kotu 209,9, zatim u smjeru sjever-sjeveroistok uz naselje Goriš, obuhvativši cijelo naselje, do kote 220,2, pa u smjeru sjeveroistoka do kote 223 (Glavica), a zatim prema sjeverozapadu preko Čikole na kotu 227, od koje prema zapadu do kote 229 (na putu Ključ – Ključice), pa dalje u smjeru zapad-jugozapad do kote 227,4, zatim u smjeru sjeverozapad do kote 231,5 (zapadno od Drinovaca), dalje u smjeru sjeverozapada do kote 222, pa u smjeru sjever-sjeverozapad do kote 219, prelazi Rošku dragu u smjeru sjeveroistoka do kote 235,1, potom prema sjeverozapadu do kote 234 (jugozapadno od zaseoka Mazelini), dalje u smjeru sjever-sjeveroistok do kota 251,8 (Cerovi Grm) i 240,9, jugozapadno od Nečvena. Odavde smjerom istok-sjeveroistok, do kote 237,4 (Kućetine), gdje skreće prema sjeverozapadu na kote 238,1 i 235,6. Dalje granica ide na kotu 237,6 (iznad hidroelektrane Miljacka) pa na istok preko kota 257,0, 266,7 i 266,2 sjeverno od Marasovina, na kote 274,4 i 289,4 zatim dalje prema sjeveroistoku, južno od Matasa, na kote 305,5, 333,5 i dalje 2 km u pravcu kote 367,5 te na početnu točku (raskrižje ceste i željezničke pruge).”
Izvor: Vodič NP Krka
Zakon o proglašenju Nacionalnog parka Krka (NN, 115/1985.)
Izvor: Narodne novine
Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju Nacionalnog parka Krka (NN, 13/1997.)
Izvor: Narodne novine
