Piškorevci, 26. III. 1852. — Zagreb, 28. III. 1927.
Redoviti profesor posebnoga dijela dogmatike na Bogoslovnom fakultetu
Studirao je teologiju u Budimpešti od 1870. do 1874. Doktorirao je u Beču 1880. godine. Gimnazijski vjeroučitelj bio je u Osijeku od 1977., a od 1882. profesor je na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dekansku dužnost obavljao je u nekoliko mandata. U nastupnom rektorskom govoru 1891. ocrtao je značenje kršćanske vjere u životu čovjeka pojedinca i ljudskoga roda. Rektorsku dužnost obavljao je i akademske godine 1903./1904. Jedini je profesor Bogoslovnoga fakulteta dva puta izabran na tu dužnost. Nakon oba rektorska mandata bio je prorektor. Bio je začasni prisjednik Đakovačke biskupije i apostolski protonotar. Prvi je na hrvatskom jeziku objavio najvažnije dijelove sustava dogmatskoga bogoslovlja. Pisao je u duhu neoskolastičkoga shvaćanja, apologetski i s naglašenim nastojanjem oko filozofskoga opravdanja teoloških sadržaja. Autor je više teoloških knjiga.
Prorektor Natko Nodilo
