Split, 31. VIII. 1834. — Zagreb, 21. V. 1912.
Redoviti profesor opće povijesti na Mudroslovnom fakultetu
Studirao je teologiju u Zadru do 1856., napustio studij i zaposlio se kao pomoćni učitelj u splitskoj gimnaziji. Studij povijesti i geografije završio je u Beču 1861. godine. Vraća se u splitsku gimnaziju kao suplent, no ubrzo postaje urednikom novoga lista Il Nazionale u kojem objavljuje osnovna načela nacionalne i liberalne politike. Bio je sudski proganjan. Napustio je uređivanje lista, radio kao učitelj u zadarskoj gimnaziji i djelovao kao zastupnik u Dalmatinskom saboru, zalagao se za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Godine 1874. izabran je za prvoga profesora opće povijesti zagrebačkoga sveučilišta. Nakon rektorskoga mandata bio je prorektor. U dva mandata bio je dekan fakulteta. Umirovljen je 1901. godine. U razdoblju od 1905. do 1908. objavio je niz eseja u kojima je elaborirao politička uvjerenja. Proučavao je ranu srednjovjekovnu povijest Hrvata i jugoistočne Europe. Autor je prve opće povijesti srednjega vijeka na južnoslavenskom prostoru. Svojim je djelom pridonio hrvatskoj znanosti pa od 1931. ulica u Zagrebu nosi njegovo ime.
Prorektor Luka Marjanović.
