INKUNABULE

Pedesetih godina 15. stoljeća Johannes Gutenberg izumio je tiskarski stroj s pomičnim slovima. To mu je omogućilo da 1455. godine u Mainzu tiska prvu knjigu – Bibliju na latinskom jeziku. Do 1500. godine u Europi je bilo oko 2000 tiskarskih strojeva, koji su pridonijeli bržem širenju informacija i ideja. Sve knjige tiskane u ovom razdoblju, od 1455. do 1500. godine, nazivaju se inkunabulama. Riječ dolazi od latinske riječi incunabula, što znači kolijevka. U značenju prvotiska prvi ju je upotrijebio Bernard von Mallinckrodt 1639. godine.

Velik doprinos tiskarstvu na samom njegovu početku dali su i Hrvati. Tiskaju latinskim jezikom i latiničnim slovima svoja i tuđa djela, ali i na hrvatskom jeziku i glagoljici. Glagoljaši su otisnuli šest inkunabula: Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.), Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491.), Ispovid (1492.), Baromićev brevijar (1493.), Senjski misal (1494.), Spovid općena (1496.). Uz to Hrvati imaju i tri latinične inkunabule: Molitvenik (1490.), Oficij (1490.) i Lekcionar Bernardina Splićanina (1495.). Osim inkunabula otisnutih na hrvatskom jeziku, tiskane su i inkunabule hrvatskih autora koji su pisali na latinskom jeziku, poput djela Petri Mocenici imperatoris gesta (1477.) Koriolana Cipika, Oratio in funere Petri cardinalis S. Sixti (oko 1484.) Nikole Modruškog, De raptu Cerberi libri tres (oko 1490.) Jakova Bunića, Sermo de passione Domini (1494.) Martina Nimire, Elegiarum libellus (oko 1495.) Karla Pucića, De natura angelica (1499.) Jurja Dragišića. Valja izdvojiti i pjesme Jurja Šižgorića objavljene u inkunabuli Dialogus Mariae et peccatoris (oko 1480.) blaženoga Dionizija te Albumasarovo djelo Introductorium in astronomiam (1489.) u prijevodu Hermana Dalmatina.

Prethodno na vremenskoj lenti:
«