“Marulićeva izjava o tome da je opjevao “djela kralja Davida držeći se povijesti njihove kako je izložena u svetim knjigama”, uglavnom se u recentnoj kritičkoj recepciji shvaća i interpretira u tom smislu da je pjesnik Davidijade vjerno slijedio knjige kraljeva i biblijsku predaju. Ovjeravajući tu tvrdnju u XIII. pjevanju, rad otkriva jasne tragove i drugih tekstova, poglavito psalama, kojih su sadržaji prestilizirani s uvažavanjem tisućljetne tradicije čitanja i obrazlaganja psalama kod svetih otaca i učitelja. Kako je to posve jasan signal prisutnosti alegorijskih kodova i u samom tekstu, a ne samo u proznom dodatku “Alegorijsko tumačenje Davidijade”, intertekstualnom analizom rad istražuje ona mjesta koja su nadahnuta otajnim smislovima patrističkog ekspliciranja biblijskih zgoda o kralju Davidu, odnosno pjesnikovim osobnim prinosima toj tradiciji. U tom smislu rad ukazuje da se alegorijski diskurs u samim stihovima nadopunjuje s onim iz proznog “Alegorijskog tumačenja” i da je pjesnik u postupku versifikacije biblijskog predloška kristijanizirao određene zgode kako bi bile prijemčivije za alegorijsko čitanje i doživljavanje, odnosno da se njegova sintagma o svetim knjigama odnosi ne samo na svetopisamske već i na tekstove svetih otaca i učitelja.”
Sažetak rada: Palameta, M. Alegorijski kodovi u XIII. pjevanju Davidijade Marka Marulića. // Crkva u svijetu : Crkva u svijetu 49, 2(2014), 178-196.