Ana Katarina Zrinski rođ. Frankopan (? Bosiljevo, oko 1625 – Graz, 16. XI. 1673), hrvatska spisateljica. Kći je Vuka II. Krste Frankapana Tržačkog i Uršule Innhofer, Vukove druge supruge, starija polusestra Frana Krste Frankopana i supruga Petra IV Zrinskog. Jednako kao i suprug bavila se književnim radom, poglavito pisanjem pjesama i prevođenjem. U očevoj je kući u obitelji Frankapan dobila temeljito obrazovanje. Od majke je naučila njemački, a poslije još mađarski, latinski i talijanski jezik. Katarina Zrinska je isto kao u očinskoj kući i u kući svoga muža imala na raspolaganju bogatu knjižnicu. 

Oton Iveković: Oproštaj Katarine i Petra Zrinskog

– 1641. udaje se za Petra IV. Zrinskoga (1641.) i počinje živjeti u Ozlju, odakle je upravljala dijelom posjeda Zrinskih. Katarina i Petar imali su četvero djece: Ivana IV. Antuna Baltazara (26. kolovoza 1654. – 11. studenog 1703.), Jelenu (1643. – 18. veljače 1703.), Juditu Petronelu (1652. – 1699.), Auroru Veroniku (1658. – 19. siječnja 1735.).
– Od početka je aktivno sudjelovala u Zrinsko-frankapanskoj uroti, a kada je njezin suprug bio zauzet obranom od Osmanlija, preuzela je ulogu pregovarača. Održavala je diplomatske veze s Mletačkom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Beču i predstavnicima poljskoga dvora.
– 1661. sastavlja, odnosno prevodi s njemačkoga, molitvenik Putni tovaruš (Venecija, 1661.). Napisala ga je jezikom kojim su napisana mnoga djela ozaljskoga književnoga kruga, tj. mješavinom čakavskoga, kajkavskog i štokavskog narječja. 
– 1669. pokušava u Beču ishoditi mjesto karlovačkoga generala za svojega supruga.
– 1670., nakon sloma urote, trebala je biti zatočena u Judenburgu, ali je zbog velikoga požara koji je ondje izbio bila odvedena s kćerkom Aurorom (Zorom) u ženski dominikanski samostan u Grazu.
– 1673. umire i sahranjena je u grobnici sestara dominikanki
– 1687. i 1715. molitvenik Putni tovaruš otisnut u Ljubljani

U novije doba pronađena je i njezina rukopisna zbirka pjesama Libar od spominka, koju je napisala u obliku dnevnika u zatočeništvu. Prije joj se pripisivalo autorstvo knjige gatalica Sibila, prijevod madžarske knjige gatalica Fortuna, što je danas odbačeno.

Djeca Katarine Zrinske predstavljaju zadnju generaciju obitelji Zrinski.
– Ivan IV. Antun nakon sloma urote morao je prihvatiti prezime Gnade. Nakon kraće vojničke karijere bio je osumnjičen za veleizdaju, zatvoren u Ratteburgu u Tirolu i Schlossbergu u Grazu, gdje je proveo 20 godina i umro duševno poremećen.
– Jelena se udala u Mađarsku za Franju Rákóczija, erdeljskog kneza, a drugi put kao udovica za Emerika (Mirka) Thökölyja.
– Judita Petronela i Aurora Veronika završile su život u samostanima. Judita Petronela bila je opatica Sv. Klare u Zagrebu, a Aurora Veronika opatica uršulinka u Celovcu.

Život Katarine Zrinske opisan je u romanu Eugena Kumičića Urota Zrinsko-Frankopanska.