Info Panel
Početna  /  Teme  /  Sigetska bitka  /  Nikola IV. Zrinski – U boj, u boj!

Nikola IV. Zrinski – U boj, u boj!

Nikola IV. Zrinski odnosno Nikola Šubić Zrinski jedan je od najpoznatijih predstavnika obitelji Zrinskih, poznati vojskovođa koji je pao u Sigetskoj bitci.

Život je hrabro okončao pod zidinama mađarske utvrde Siget, danas Szigetvár, nakon više od mjesec dana odolijevanja snažnoj i nadmoćnoj osmanskoj vojsci koja se ovdje zaustavila na svojem pohodu prema Beču. Sultanu Sulejmanu I. sigetski kapetan Zrinski bio je i više nego poznat: u borbi protiv Turaka istaknuo se već 1529. braneći Beč, a 1542. godine je sa svojih 400 vojnika spasio Peštu od sigurne propasti. Zbog svojih hrabrih vojničkih pothvata te je iste godine imenovan hrvatskim banom, a dodijeljeno mu je i Međimurje s utvrđenim gradom Čakovcem. Banske časti se odrekao 1556., vjerojatno u želji da se posveti borbama s Osmanlijama, koji su u 16. stoljeću Hrvatsku sveli na tzv.„ostatke ostataka nekad velikog hrvatskog kraljevstva“. Snaga i upornost kojom su Turci opsjedali Siget u kolovozu 1566. svjedoči koliko silno je Sulejman I. želio smrt svoga neprijatelja Zrinskog – toliko da je u opsadi grada izgubio tisuće i tisuće vojnika, a dan uoči pada utvrde i sam skončao život. Pobjeda Turaka bila je gorka: zbog iscrpljenosti i velikih gubitaka odustali su od puta prema Beču. Francuski kardinal Richelieu tim je povodom napisao: „Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu.“

Junačka smrt Nikole IV. Zrinskog zadivila je tadašnju Europu. S preostalim vojnicima izjurio je iz uništenoga grada, i ne pomišljajući na predaju. U pokušaju proboja iz utvrde stradala je još nekolicina turskih vojnika, sve dok smrt nije pokosila i samog Zrinskog, kojeg su najvjerniji vojnici nastojali obraniti. Turci su mu mrtvome odsjekli glavu, koja je kao trofej kružila među osmanskim pašama i služila kao opomena europskim generalima. Desetak dana kasnije preuzela ju je obitelj te je pokopana u obiteljskoj grobnici Zrinskih u pavlinskom samostanu u Svetoj Jeleni kod Čakovca.

„Bog je visoko, a kralj je daleko“, navodno je rekao Zrinski prije opsade, znajući da mu neće pristići pomoć saveznika. Osamljenost u junačkoj obrani grada još ga je više proslavila među suvremenicima, a njegova je hrabrost inspirirala i brojne umjetnike. 

 

Početna  /  Vremenska lenta  /  Nikola IV. Zrinski (1508.–1566.)
  • Barabas

  • Nikola Šubić Zrinski – MUO

  • Zrínyi, Miklós Graf

  • nikola-šubić-zrinski

  • Oton_Ivekovic,_Nikola_Subic_Zrinski

  • Historia Sigethi

Nikola IV. Zrinski (1508.–1566.)

Zrinski, Nikola IV. (Nikola Zrinski Sigetski; Nikola Šubić Zrinski), hrvatski ban (Zrin, 1508. – Siget, 7. IX. 1566).
Predstavlja petu generaciju obitelji Zrinski iza pretka Jurja I. Zrinskog.

Pradjed: Petar I. 
Djed: Petar II. koji je poginuo na Krbavskom polju te , sestre hrvatskoga bana I. Karlovića.
Roditelji: Nikolea III. Zrinskog i Jelena Karlović
Supruga: Katarina Frankapan (umrla 1561.),
Supruga: Evom von Rosenberg (*1537 – †1591).
Djeca: četrnaestero djece
Sin: Juraj IV. (*Čakovec, 1549 – †1603)
Unuk: Nikolu VI. (*Čakovec, oko 1570 – †1625)

1508. godine rođen u Zrinu. 
1529. sudjelovao je u obrani Beča.
1539. dao pogubiti carskoga generala I. Kacijanera, svojega prijašnjeg saveznika, koji se odmetnuo od Habsburgovaca i za kojim je bila raspisana tjeralica.
1542. spasio je postrojbe Ferdinanda I. u bitki kraj Pešte (tada pod osmanskom vlašću) te time stekao kraljevo povjerenje.
1541., na temelju darovnica Ferdinanda I. Habsburškoga, zajedno je s bratom Ivanom preuzeo posjede Vranskoga priorata. Nakon bratove smrti (1541.) postao je jedinim nasljednikom svih imanja Zrinskih.
1544., zbog strožeg odnosa prema kmetovima drugih plemića, kao i prema sitnomu plemstvu, na njega se tužio Zagrebački kaptol, a poslije se sukobio s turopoljskim plemstvom.
1543. oženio se Katarinom Frankapan te sklopio je baštinski ugovor s ozaljskom granom Frankapana.
1550. postao vlasnikom Ozlja i dijela primorskih gradova. Od njih se posebice snažno razvila luka Bakar, koja se specijalizirala za vanjsku trgovinu.
od 1542. do konca 1556. obnašao je čast hrvatskoga bana. U vrijeme banovanja često je boravio u Gvozdanskom, gdje je imao rudnike srebra i kovnicu novca, kao i u ostalim svojim utvrdama u Pounju i Pokuplju.
nakon 1546., kada je u ime duga za sredstva uložena u obranu zemlje stekao Međimurje, važan posjed podalje od ratnih zbivanja, živio je uglavnom u Čakovcu, gdje je dozidao i preuredio postojeći dvorac.
1554., u doba primirja, pozvao je na dvoboj bosanskoga pašu Muhameda i uzalud ga čekao u Đurđevcu.
1556., kada su Osmanlije prvi put opsjedali Siget, koji je branio M. H. Stančić, Zrinski je napao Bobovišće (Babócsa) i onemogućio pad Sigeta pod osmansku vlast. Na temelju sačuvanih izvora ne može se pouzdano tvrditi je li prihvatio protestantizam, no vjerojatnije je da mu se nije ozbiljno priklonio, iako ga je možda simpatizirao.
početkom 1557. stekao je nasljedni naslov kraljevskoga tavernika i postao time jedan od petnaest najutjecajnijih osoba u Kraljevstvu krune sv. Stjepana.
od 1561. do 1566. obnašao je dužnosti kapetana Sigeta  
od 1563. do 1566. bio je i zapovjednik (glavni kapetan) Prekodunavske granice koja je obuhvaćala područje od Drave do Dunava.

Poginuo je 7. rujna 1566. u Sigetskoj bitci, braneći s oko 2500 vojnika (pretežito Hrvata) utvrdu Siget, jedno od strateški najznačajnijih uporišta za obranu Kraljevstva te najkraćega puta prema Budimu i Beču, koju je 1566. opsjedala velika osmanska vojska Sulejmana II. Kanunija. Prije samoga pada utvrde u osmanske ruke, hrabro je 7. IX. 1566. provalio iz nje s preostalim dijelom svoje vojske te zajedno s njom poginuo u boju.

Izvor: Hrvatska eniklopedija online