Nikola IV. Zrinski odnosno Nikola Šubić Zrinski jedan je od najpoznatijih predstavnika obitelji Zrinskih, poznati vojskovođa koji je pao u Sigetskoj bitci.
Život je hrabro okončao pod zidinama mađarske utvrde Siget, danas Szigetvár, nakon više od mjesec dana odolijevanja snažnoj i nadmoćnoj osmanskoj vojsci koja se ovdje zaustavila na svojem pohodu prema Beču. Sultanu Sulejmanu I. sigetski kapetan Zrinski bio je i više nego poznat: u borbi protiv Turaka istaknuo se već 1529. braneći Beč, a 1542. godine je sa svojih 400 vojnika spasio Peštu od sigurne propasti. Zbog svojih hrabrih vojničkih pothvata te je iste godine imenovan hrvatskim banom, a dodijeljeno mu je i Međimurje s utvrđenim gradom Čakovcem. Banske časti se odrekao 1556., vjerojatno u želji da se posveti borbama s Osmanlijama, koji su u 16. stoljeću Hrvatsku sveli na tzv.„ostatke ostataka nekad velikog hrvatskog kraljevstva“. Snaga i upornost kojom su Turci opsjedali Siget u kolovozu 1566. svjedoči koliko silno je Sulejman I. želio smrt svoga neprijatelja Zrinskog – toliko da je u opsadi grada izgubio tisuće i tisuće vojnika, a dan uoči pada utvrde i sam skončao život. Pobjeda Turaka bila je gorka: zbog iscrpljenosti i velikih gubitaka odustali su od puta prema Beču. Francuski kardinal Richelieu tim je povodom napisao: „Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu.“
Junačka smrt Nikole IV. Zrinskog zadivila je tadašnju Europu. S preostalim vojnicima izjurio je iz uništenoga grada, i ne pomišljajući na predaju. U pokušaju proboja iz utvrde stradala je još nekolicina turskih vojnika, sve dok smrt nije pokosila i samog Zrinskog, kojeg su najvjerniji vojnici nastojali obraniti. Turci su mu mrtvome odsjekli glavu, koja je kao trofej kružila među osmanskim pašama i služila kao opomena europskim generalima. Desetak dana kasnije preuzela ju je obitelj te je pokopana u obiteljskoj grobnici Zrinskih u pavlinskom samostanu u Svetoj Jeleni kod Čakovca.
„Bog je visoko, a kralj je daleko“, navodno je rekao Zrinski prije opsade, znajući da mu neće pristići pomoć saveznika. Osamljenost u junačkoj obrani grada još ga je više proslavila među suvremenicima, a njegova je hrabrost inspirirala i brojne umjetnike.
