“Pakrac(njemački Pakratz), grad u zapadnoj Slavoniji; 4852 st. (2011). Leži u dolini rijeke Pakre, između Pakračke gore i Psunja, na 178 m apsolutne visine.
1256–60. nalazila camera de Puchruch, kovnica slavonskih banovaca, a isprave iz 1278. i 1326. poimence spominju priore viteškoga reda ivanovaca, koji su stolovali u pakračkoj utvrdi. Pakrac je bio u sklopu Vranskoga priorata do 1544., kada su ga osvojili Osmanlije, pod čijom je upravom postao sjedištem istoimenoga pograničnoga sandžaka (1560–84). Grad je privremeno bio oslobođen potkraj 1687 (slobodan je bio nepunu godinu dana), a 17. X. 1691. konačno je oslobođen od osmanske vlasti. Početkom XVIII. st., prilikom podjele oslobođenoga teritorija na Vojnu krajinu i Provincijal, pripao je civilnomu dijelu.”

Izvor: Hrvatska enciklopedija

Utvrdu Pakrac izgradili su u 13. st. najvjerojatnije ivanovci. Utvrda je imala oblik nepravilna peterokuta sa sedam kula i bila je okružena opkopom napunjenim vodom preko kojega je do utvrde vodio most.

Kasnije je utvrda bila u posjedu vranskoga priorata, također Matka i Ivana Talovca. Prije nego li su Pakrac zauzeli Turci 1543., došao je u posjed Nikole Šubića Zrinskoga Sigetskoga, koji ga je dobio na dar.

Nakon 150 godina turske vladavine, utvrda Pakrac došla je u ruke Dvorske komore kad se koristila za vojne potrebe. U 18. st. utvrda je služila kao izvor građevinskog materijala. Posljednja njezina kula urušila se 1920., a do potpunog rušenja posljednjih ostataka utvrde Pakrac došlo je 50-tih godina 20. st.

Izvor: http://lako.com.hr/2017/04/03/pakrac/

Pravoslavna crkva izgrađena je na mjestu utvrde Pakrac.