Nakon revizije Hrvatsko-ugarske nagodbe i dolaska bana Ivana Mažuranića na vlast 1873., s nekim manjim izmjenama Sabor je usvojio Zakonski članak ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Taj je članak zakonsku snagu dobio kraljevom potvrdom od 5. siječnja 1874. godine.
Svečano otvorenje Sveučilišta uslijedilo je 19. listopada 1874. godine, kojeg je otvorio ban Ivan Mažuranić, kao ovlašteni izaslanik kralja Franje Josipa I. Potom je rektor održao svečani govor u kojem je naglasio i snažnu prosvjetiteljsku ulogu Sveučilišta u Zagrebu među svim Južnim Slavenima. Prema riječima rektora Mesića, Sveučilište u Zagrebu imalo je veliku zadaću ne samo za Hrvate nego i za njihove »suplemenike« na Balkanu.
Biskup Josip Juraj Strossmayer utemeljio je Zakladu za uboge slušače na Kr. sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu od 1. studenoga 1874., i na taj je način želio stvoriti financijsku bazu iz koje bi se potpomagali siromašni i uzorni studenti novoga sveučilišta.
Početni prostorni kapaciteti, zgrada Gornjogradske gimnazijei bivše Kraljevske pravoslovne akademije na Trgu sv. Katarine, nisu bili dovoljni za novoustrojene studije. Godine 1882. najveći dio Sveučilišta preseljen je u palaču na tadašnjem Sveučilišnom trgu, u današnju zgradu rektorata i Pravnoga fakulteta sagrađenu 1856. za funkciju bolnice. Do odluke Zemaljske vlade 1880. godine da se u tu zgradu useli Sveučilište,u njoj je bila smještena tvornica duhana. Početkom akademske godine 1882./1883. tu su se uselili Pravni i dio Mudroslovnoga fakulteta, sveučilišna knjižnica te rektorat i Akademski senat.
Broj profesora Sveučilišta u Zagrebu rastao je od njih 25 akademske godine 1874./1875. do 108 akademske godine 1914./1915. Tijekom Prvoga svjetskoga rata broj nastavnika privremeno se, uslijed mobilizacije,smanjio na 84.
Akademske godine 1874./1875 bilo je upisano 290 studenata., preko 770 studenata, bilo je upisano na 25. godišnjicu osnutka Sveučilišta 1899./1900., do maksimuma od 1464 studenta, koliko ih je upisano 1907./1908. Međutim, već u ljetnom semestru te akademske godine broj studenata pao je na samo 136 upisanih, što je ujedno i minimum upisanih u cjelokupnom razdoblju do početka rata. Govoreći o studentima, jedan od važnih pokazatelja modernizacijskih procesa koji su se u ovom razdoblju odvijali u hrvatskom društvu, koji je izravno vezan uz Sveučilište i studente, upis je prvih studentica na Mudroslovni fakultet Kraljevskoga sveučilišta Franje Josipa I. Prve djevojke upisale su se kao izvanredne studentice na Mudroslovni fakultet već akademske godine 1895./1896., ali tek je 1901. »previšnjim rješenjem« ženama dopušten upis na redoviti studij na tom fakultetu.
Najveću skupinu po svojoj brojnosti nakon studenata iz Hrvatske i Slavonije činili su studenti iz balkanskih južnoslavenskih zemalja. U vremenu osnutka Sveučilišta takav stav bio je dio diskursa narodnjačke politike biskupa Strossmayera i prvoga rektora Matije Mesića o kulturnom sjedinjenju Južnih Slavena. Uočljivo je kako je među njima najveći broj otpadao na studente iz Bugarske, koji su zbog krize na matičnom sveučilištu u velikom valu stigli na studij u Zagreb akademske godine 1906./1907.
Izvor: Tihana Luetić: Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu (1874.-1918.) U: Sveučilište u Zagrebu 350 godina./ gl. i odg. Urednica Mirjana Polić Bobić. Zagreb, 2019. str. 38-55.
Simboli pojedinih fakulteta. U: Zgrada Sveučilišta u Zagrebu : postojanost i mijene. / ur. Snješka Knežević. Zagreb, 2010. str.110-111. Foto: Danilo Balaban.
Fotografija Zgrada tvornice duhana 1882. Foto: Herman Fickret
