Marko Marulić i kanonik Jerolim Cipiko 21. ožujka 1480. odabrani su za zastupnike dvojice splitskih plemića koji su splitskom nadbiskupu Giovanniju (Zanettinu) Dacreu bili posudili svoju srebrninu, koju ovaj pri odlasku sa splitske nadbiskupske stolice (1476.) nije vratio. Srebrninu je Zanettin kao zalog ostavio »kod majstora Jurja, zlatara, stanovnika Venecije«. Marulić i Cipiko imaju zadaću da je pokušaju dobiti natrag od zlatara, no ako ne uspiju, ovlašteni su svoje zahtjeve iznijeti pred duždem ili bilo kojim nadležnim sudom, crkvenim ili svjetovnim. Čini se dakle da je te godine Marulić putovao u Mletke.
