Možda u razdoblje od 1485. do 1490. treba datirati smrt Marulićeva brata Šimuna; prema Frani Božićeviću, Marulića je ta smrt duboko pogodila:
»Sve do smrti predragoga brata Šimuna dosta je naglašenu brigu posvećivao odijevanju; mislim da ga je pomisao na ljudsku krhkost navela da otad svoj duh posve uzdigne prema božanskim stvarima.«
Na vrijeme Šimunove smrti mogao bi ukazivati ovaj podatak iz Božićevićeva životopisa:
»Oko četrdeset se godina, zatvoren s Muzama, danju i noću predano bavio čitanjem svetih svezaka i pisanjem vlastitih djela […]«.
