Dana 26. srpnja 1501. Marulić piše pismo na talijanskome Jerolimu Cipiku, u kojem javlja da mu je umro i brat Petar.
Dana 2. studenoga 1501. piše još jedno pismo na talijanskome Jerolimu Cipiku, u kojem javlja da mu je majka Dobrica ozbiljno bolesna. Moli Cipika da mu na koji dan vrati »ono naše uzorno (ili: ‘na primjerima zasnovano’) djelo« (»opera nostra exemplare« – možda misli na Instituciju), ako se već nije počelo tiskati; on bi ga odmah vratio »dodatno ispravljeno i dotjerano«. Tuži se na vjerolomstvo i mržnju »našeg Antuna d’Alberti«. Uz pismo prilaže svoje sonete, kojih je dio, kako se čini, napisao potaknut privatnim nedaćama, a dijelom imaju druge pobude i teme:
»I tako sam svaku stvar podnosio strpljivo, a to sam opisao u sonetima koje vam šaljem, zajedno s nekim drugima, jer vjerujem da će vam pričiniti kakvo zadovoljstvo. Napisao sam ih ne znajući kako drugačije da sebi olakšam nevolju koju podnosim.«
Opširnije: Tomasović, Mirko. Marulić o sonetu. // Colloquia Maruliana 9(2000), 371-379.
