“Tema ovoga rada traduktološka je analiza Marulićeve pjesme Od slavića, sastavljene prema latinskom predlošku, koji se ranije pripisivao sv. Bonaventuri, dok se danas smatra uratkom njegova učenika Johna Pechama. O Slaviću su se tijekom godina iznosile mahom nepovoljne ocjene, a glavni razlog za takve prosudbe valja tražiti u činjenici da je tekst Slavića sve do početka ovoga stoljeća bio dostupan u izdanjima – kako se u novije doba pokazalo – vrlo upitne kvalitete. U određenoj je pak mjeri negativna ocjena zacijelo i posljedica nepoznavanja izvornika, što je dovelo do pogrešna tumačenja pojedinih Marulićevih postupaka. Budući da danas imamo novo, pouzdano pripremljeno kritičko izdanje, otvara se mogućnost da usporedbom latinskoga originala i popravljene hrvatske inačice iznova vrednujemo ovo pjesničko djelo. Analiza će pokazati na koji je način formalno i koncepcijski ostvaren Marulićev prijevod; ponudit će, nadalje, tumačenje najvažnijih prijevodnih postupaka, obrazložiti autorove zahvate što nemaju uporišta u izvorniku, razjasniti pitanje adresata, objasniti ulogu i motive makaronskih umetaka te odgovoriti na pitanje u kolikoj je mjeri prepjev prenio smisao, duh, ljepotu i poruku izvornika.”
Sažetak rada: Radić, T. Od slavića: traduktološka analiza. // Colloquia Maruliana 21, 21(2012), 189-205.