Dana 22. travnja 1501. Marulić je dovršio Juditu (to je nadnevak posvetne poslanice don Dujmu Balistriliću, splitskom kanoniku i Marulićevu krsnom kumu).
Dana 19. srpnja 1501. piše pismo na talijanskome splitskom kanoniku i prijatelju Jerolimu Cipiku, u kojem mu javlja da mu je nedavno umro brat Ivan, a drugi brat, Petar, teško je bolestan. Ujedno ga obavještava da je »ovdje, na području Hrvatske«, malobrojnija i lošije opremljena skupina Turaka pobijedila snažniju ugarsku i hrvatsku četu, a dobio je i glas da su konjanici Skender-paše porobili Slavoniju »sve do Zagreba«. Na kraju dodaje prevažnu zabilješku o Juditi:
»Izradio sam jedno djelce u stihu na našem materinskom jeziku, u rimama, podijeljeno u šest knjiga, koje sadrži historiju o Juditi i Holofernu […]. Sastavljeno je more poetico, dođite i pogledajte ga, reći ćete kako i hrvatski jezik ima svojega Dantea.«
