Zrinsko-Frankapanska urota, protuhabsburška urota hrvatskih i ugarskih velikaša izazvana centralističkim i germanizatorskim nastojanjima bečkoga dvora. Povod uroti bilo je sklapanje nepovoljnoga Vašvarskoga mira s Osmanlijama (1664), ugovorenog protiv volje i bez nazočnosti hrvatskog i ugarskog plemstva. U uroti su sudjelovali braća Nikola VII. i Petar IV. Zrinski, Fran Krsto Frankapan, ostrogonski nadbiskup Juraj Lippay, ugarski velikaš Ferenc Wesselényi, erdeljski knez Ferenc I. (Franjo I.) Rákóczy, državni sudac Ferenc III. (Franjo III.) Nádasdy i štajerski velikaš Erazmo Tattenbach. Urotnici su uzalud tražili pomoć u Francuskoj, Poljskoj i Turskoj. Izdani na dvoru od Osmanlija i F. Nádasdyja, P. Zrinski i F. K. Frankapan odlaze (1670) u Beč kako bi ishodili pomilovanje. Zatvoreni su i poslije višemjesečne istrage osuđeni na smrt zbog veleizdaje te su obojica smaknuti 30. IV. 1671. u Bečkomu Novom Mjestu. Nádasdy je pogubljen istoga dana u Beču, a 1. XII. smaknut je i Tattenbach. Slomom Zrinskih i Frankapana uništene su dvije najmoćnije hrvatske velikaške obitelji, a hrvatsko plemstvo zadugo je oslabljeno u otporu protiv centralističkih težnji Beča.
Izvor: Proleksis enciklopedija online
