“Izabravši četrnaest žena koje su rođene kao Frankopanke, ili su udajom dospjele u obitelj Frankopan autorica je ukazala na uvjete u kojima su se ženska djeca udavala. Njihova dob od devet ili dvanaest godina, nedovoljno poznavanje budućega supruga, nepoznavanje sredine u koju su ih udavali, možebitno nepoznavanje jezika, otežavali su život toj nezreloj djeci. Temeljna zadaća ženskoga djeteta bila je rađanje djece i osiguravanje potomstva. Česti porodi su nerijetko dovodili do prerane smrti. Tek je Tripartitum Stjepana Werböczyja donio 1514. godine više reda u bračne odnose. Pojedine žene povezuju se s nekim povijesno-umjetničkim spomenicima. Uz Katarinu Nelipić i Elizabetu Petö de Gerse navode se nadgrobne ploče. Kod Lujze Aragonske ukazuje se na vjerojatnost postojanja njenoga sarkofaga. Među darovima Barbare Frankopan pojedinim crkvama, osobito je istaknut njen relikvijar. Vrlo je lijepa i neobična ljubavna priča Apolonije Lang i Krste Frankopana. Korisna su saznanja o opremi Ižote Frankopan a bogatstvo njene sestre Beatriče, udovice Ivaniša Korvina, naslućuje se po nakitu koji se opaža na njenom grafičkom portretu. Tri Katarine Frankopan istakle su se u nakladničkoj djelatnosti. Posljednja među njima Ana Katarina, udata za Petra Zrinskoga, doživjela je tragičnu sudbinu zatočenosti i izolacije iz koje ju je izbavila smrt.”

Sažetak rada: Šerce, M. Žene Frankopanke. // Modruški zbornik, Vol. 4-5,  No. 4-5 (2011), str. 21-81.