Petar IV. Zrinski, hrvatski ban (Vrbovec, 6. VI. 1621 – Bečko Novo Mjesto, 30. IV. 1671). Hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik. Otac mu je bio hrvatski ban Juraj V. Zrinski, a majka grofica Magdalena Széchy. Bio je praunuk slavnoga sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskoga i unuk Jurja IV. Zrinskoga te suprug Ane Katarine Zrinski (*Bosiljevo, 1625 – †Graz, 1673) s kojom je imao četvero djece.
Slaveći posljednjeg Zrinskog i posljednjeg Frankopana, ne slavimo u njima samo najdivnije predstavnike onoga doba u našem narodu, nego ih slavimo kao rijetke ljude, koji se ne rodiše za stotinu, nego za stotine godine prerano.
(Antun Gustav Matoš)
– 6. lipnja 1621. rođen u Vrbovcu, mjestu istočno od Zagreba.
– 1643. oženio se groficom Anom Katarinom Frankopan, polusestrom Frana Krste Frankopana.
– 1665., nakon smrti starijega brata Nikole krajem 1664., imenovan je hrvatskim banom.
– 1668. službeno preuzeo dužnost zbog raznovrsnih političkih kalkulacija bečkoga dvora.
– 30. travnja 1671. pogubljen u Bečkom Novom Mjestu.
Petar je, poput starijega brata, bio veliki ratnik koji se proslavio u mnogim bitkama, a osobito kad je s višestruko slabijom vojskom razbio Deli-pašu Badnjakovića i Ali-pašu Čengića. Koliko je bio sjajan ratnik i velik junak, najbolje govori podatak da ga je sam kralj opisao kao štit kršćanstva i strašilo Turaka.
Zrinski je sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom nastavio borbu za hrvatska prava koju je započeo njegov brat Nikola pa se tako povezao s glavnim ugarskim vođama. Povod za nezadovoljstvo bio je Varšavski mir, kojim su 1664. godine Osmanlije, premda poraženi u bitki, od bečkoga dvora dobili pravo da zadrže sav do tada osvojeni teritorij. Slabljenjem hrvatsko-ugarskoga saveza, koji se raspao zbog različitih ideja i načina vođenja urote, sve je saznao bečki dvor.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan u Beču su caru, odnosno kralju, željeli objasniti razloge hrvatskoga nezadovoljstva, međutim, Leopold I. dao ih je uhititi i osudio na smrt te ubio odsijecanjem glave 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu.
Petar Iv. Zrinski bio je i pjesnik, koji je bratovu knjigu napisanu na mađarskome jeziku kao podsjetnik Mađarima na ulogu Zrinskih u mađarskoj povijesti pohrvatio pod naslovom Adrianskoga mora Sirena. U petnaest pjevanja opisao je obranu Sigeta: pripreme za vojni pohod, ratne operacije i pogibiju junaka.
Dvojezična Sirena obogatila je dvije nacionalne književnosti, dva povijesno povezana naroda, svrstavši se u sam vrh mađarske književnosti s jedne strane i ostavivši dubok trag u hrvatskoj književnosti i narodnoj predaji.
U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Adrianskoga mora Sirena iz 1660. godine, a kao dragocjenost hrvatske pisane baštine bilo je predstavljeno i na izložbi Blago NSK.
Izvor: http://www.nsk.hr/navik-on-zivi-ki-zgine-posteno-u-spomen-na-petra-zrinskoga/
