“Sredinom 17. stoljeća, nakon što Kaniža pada u turske ruke (1600.), Nikola VII. Zrinski (1620.-1664.) i njegov mlađi brat Petar (1621.-1671.), suvlasnici Čakovečkog vlastelinstva pod čiju upravu spada gotovo cijelo Međimurje, organiziraju zaštitnu zonu na novonastalim krajinama. »Pjesnik i vojskovođa« od 1638. skupa sa svojim bratom, a između 1649. i 1664. sam upravlja obranom teritorija između Drave i Mure; nakon njegove smrti ovu zadaću preuzima njegov brat Petar. Braća Zrinski osim svoje mnogobrojne privatne vojske, kao »kapetani Legrada i Međimurja«, na teritoriju između dvije rijeke zapovijedaju i garnizonima koji su održavani od strane Habsburškog vladara. Ovako nastaje zasebna obrambena zona u okviru krajine koja je bila »stavljena protiv Kaniže«, slična natkapetanijama slavonsko-petrinjskog i hrvatsko-primorskog generalata. Primarni izvori koje koristimo za ovaj studij trebaju dokazati da su Legradska i Međimurska kapetanija izvorno bile dvije odvojene organizacijske jedinice, koje su zbog učinkovitijeg upravljanja spale pod upravu jednog kapetana, i počinju se nasljeđivati u obitelji Zrinski. Pošto Nikola VII. Zrinski nakon što dobija titulu bana, zapovijeda i krajiškim utvrdama na obali Kupe, kao i garnizonima Szécsisziget i Novi Zrin koji se nalazili sjeverno od Mure, početkom 1660-ih godina upravlja ljudstvom koje broji gotovo dvije tisuće kraljevskih vojnika.”

Sažetak rada: Ferenc, V. »Legradska i Međimurska kapetanija« – dodaci vojnoj službi Nikole VII. Zrinskog. // Podravina : časopis za multidisciplinarna istraživanja, Vol.16, No.32 (2017), str. 59-70