Zrinski, Adam, hrvatski protuosmanski borac (Beč, 24. XI. 1662 – kraj Slankamena, 19. VIII. 1691).
Sin Nikole VII. Zrinskoga i Marije Sofije Löbl, pripadnice austrijske dvorske aristokracije.
1664. nakon očeve smrti polagao je pravo na polovicu posjeda Zrinskih.
– od 1673. pohađao bečki Isusovački kolegij,
– 1676. završio školovanje.
– Studirao je potom pravo u Beču, gdje je boravio do 1679. krećući se u krugovima dvorske aristokracije.
– od 1679. kraće je vrijeme živio u Međimurju,
– 1680. otišao je u Bruxelles, a potom studirao pravo u Leuvenu.
– 1683. sudjelovao je u protuosmanskoj obrani Beča
– 1684. postao legradskim (međimurskim) kapetanom, dvorskim komornikom i savjetnikom te velikim županom Zaladske županije. Nosio je i visoki naslov predvodnika kraljevske konjice. Za – Od 1684. do 1699., za vrijeme Bečkoga (Velikoga) rata isticao se kao vješt vojskovođa.
– 1691. – uspješnu vojnu i političku karijeru mladoga pukovnika prekinula je njegova pogibija u boju s Osmanlijama kraj Slankamena (1691).
U rukopisu je ostavio nekoliko pravnih djela, od kojih jedno o vojnim utvrdama, a pisao je i objavljivao poeziju. Od oca je naslijedio bogatu knjižnicu, koju je za života dopunjavao. Sačuvana je većim dijelom i danas se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
