Zahtjev za osnivanjem Visoke tehničke škole u Zagrebu postavlja se decenijama, ali je do njezina osnivanja došlo tek nakon raspada Austro-Ugarske. Razlog tomu je dvojak. S jedne strane ubrzan industrijski razvoj zahtijevao je školovane stručnjake iz područja građevine, strojarstva i elektrotehnike, s druge strane, školovanje takvog kadra u to vrijeme bilo je moguće jedino na širem području Austro-Ugarske. Prve ozbiljne rasprave o visokoj tehničkoj naobrazbi počele su se voditi u Društvu inžinira i arhitekata u Zagrebu g. 1891. Godine 1906. zastupnik Milan Rojc uspio je staviti u program vlade osnutak Tehničke visoke škole, no bez uspjeha. Prvi svjetski rat zaustavio je svaku širu akciju, i što je dulje trajao, postajalo je jasnije kako će tehničari nakon rata biti neophodni. Stoga, zastupnik Milan Rojc, izradio je u 1918. ponovno zahtjev za osnivanje Tehničke visoke škole. Odobreno je 15.veljače 1919. godine, a redovita školska godina započinje 1. listopada iste godine. Otvoreno je 8 odjela: arhitektonski, građevinski, kulturno-tehnički, strojarski, električki, brodograđevni, brodostrojarski, kemijsko-inženjerski, te geodetski dvogodišnji tečaj koji se nakon dvije godine pretvorio u geodetski odjel. Nastava u odjelima trajala je četiri godine. Tehnička visoka škola, kao samostalna visokoškolska ustanova, imala je svog rektora, te dekane na čelu pojedinih odjela. Tehnička visoka škola proglašena je Tehničkim fakultetom i time ušla u sastav Sveučilišta 31. kolovoza 1926. Krajem tridesetih godina započela je izgradnja pročelne zgrade Tehničkoga fakulteta u Kačićevoj ulici, u koju su se u rujnu 1940. uselili arhitektonski, građevinski, geodetski i rudarski odjel.
Izvor: Hodimir Sirotković. Sveučilište između dva rata (1918.-1941). U: Spomenica u povodu proslave 300- godišnjice Sveučilišta u Zagrebu. / gl. i odg. ur. Jaroslav Šidak. Zagreb, 1969., str. 125-169.
