Nakon završetka Drugoga svjetskoga rata postojali su sljedeći fakulteti Sveučilišta u Zagrebu: Filozofski, Pravni, Tehnički, Veterinarski, Medicinski, Poljoprivredno-šumarski, Bogoslovni i Farmaceutski. Velika promjena koja je zahvatila Sveučilište u Zagrebu odnosila se na prestanak rada Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u okviru Sveučilišta.
U razdoblju od 1945. do 1954., dakle u vrijeme izvršenja petogodišnjega plana i neposredno nakon njega, osjećao se nedostatak visokoobrazovanih stručnjaka na raznim poljima pa u tom razdoblju slijedi nagli porast nastavnoga osoblja na čitavu Sveučilištu. Tek od sredine pedesetih godina počeo se osjetnije povećavati broj sveučilišnih nastavnika.
Republičkim Zakonom o visokoškolskom obrazovanju 1961. godine bile su otvorene šire mogućnosti osnivanja novih fakulteta i visokih škola u Hrvatskoj. U razdoblju od 1954. pa sve do 1968. na zagrebačkom sveučilištu udvostručen je broj studenata, nastavnika i suradnika, a povećana su i materijalna ulaganja te su osnovani novi fakulteti. Sredinom 1950-ih Sveučilište je imalo devet fakulteta, a akademske godine 1967./1968. u njegov sastav ulazila je čak 31 ustanova, odnosno 26 fakulteta i pet visokih škola. Većina tih novih fakulteta osnivana je izvan Zagreba, u Splitu, Osijeku, Rijeci i Zadru. Početkom 70-ih godina događaju se nove promjene, a najveća promjena vezana je uz osamostaljenje nekadašnjih fakulteta koji su se do tada nalazili u sklopu Sveučilišta, a bili su fizički izvan Zagreba. Nastala su tri nova sveučilišta, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Splitu, i Sveučilište u Osijeku.
Od kraja pedesetih pa do sredine šezdesetih godina XX. stoljeća ulažu se velika novčana i materijalna sredstva za izgradnju na čitavom Sveučilištu u Zagrebu. U tom je razdoblju završena zgrada Ekonomskoga fakulteta, a proširene su zgrade Veterinarskoga fakulteta i neke klinike Medicinskoga fakulteta. Sagrađena je i nova zgrada Filozofskoga fakulteta na Trnju, u koju se Fakultet uselio 1962. godine. Krajem pedesetih godina započela je gradnja novih zgrada za Strojarsko-brodograđevni fakultet, a od 1958. do 1964. gradi se i nova zgrada Tehnološkoga fakulteta. Agronomski fakultet preselio se iz dotadašnjih skučenih prostorija u Klaićevoj i Vukotinovićevoj ulici krajem pedesetih godina u sklop zgrada u Maksimiru. Kao samostalne i samoupravne radne organizacije u sklopu Sveučilišta djelovale su dvije ustanove koje su se brinule o prehrani, stanovanju i zdravstvenoj zaštiti studenata: Studentski centar (SC) i Studentska poliklinika. Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih sagrađeno je nekoliko novih studentskih domova.
U cjelini, šezdesete su godine na Sveučilištu bile obilježene razvojem društvenih znanosti. Najprije se uvodi politologija, zatim sociologija, priznaje se važnost psihologije te se provode prva istraživanja javnosti uz pomoć novoutemeljenih odjela za javno mnijenje pri republičkim institucijama društvenih znanosti.
U razdoblju od sredine pedesetih pa sve do kraja šezdesetih godina broj studenata porastao je od 14.342 na 30.217. U navedenom se razdoblju u prosjeku upisivalo dva posto više studenata nego studentica. U akademskoj godini 1975./1976. na Sveučilištu u Zagrebu studiralo je 34.606 studenata, od toga 27.145 redovitih, a na poslijediplomskim magistarskim studijama 4186 studenata. Istovremeno je na Sveučilištu radilo oko 1600 stalnih nastavnika i oko 400 nastavnika u dopunskom radu, nešto više od 1200 asistenata i oko 500 drugih suradnika.
Visokoškolska nastava u umjetničkom području dugo je bila izvan Sveučilišta. Tek potkraj prošloga stoljeća u sastav Sveučilišta ulaze: godine 1979. Akademija dramske umjetnosti i Muzička akademija, te 1980. Akademija likovnih umjetnosti. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina u sklopu Sveučilišta u Zagrebu osnovane su i neke vrlo važne institucije, kao što je Sveučilišni računski centar (Srce). Godinu dana prije toga, tj. 1970. godine, utemeljena je i Sveučilišna naklada Liber, a još 1967. godine zagrebačko je Sveučilište osnovalo Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu.
Visoko školstvo i znanstvena djelatnost u godinama nakon Drugoga svjetskoga rata pa sve do kraja osamdesetih godina prolazili su kroz različite faze razvoja. Sveučilište u Zagrebu u tom se razdoblju osjetno razgranalo. Povećan je broj fakulteta u njegovu sastavu, kao i broj nastavnika i studenata. Rastom broja fakulteta, povećanjem broja nastavnika i studenata, kao i širenjem novih studija, uistinu je napravljen golem razvoj u odnosu na prethodna razdoblja. Međutim, taj fenomen svakako ima veze s omasovljenjem visokoškolskoga obrazovanja u cijelom svijetu i nije bio specifična pojava isključivo na Sveučilištu u Zagrebu
Izvor: Ivica Šute: Sveučilište u Zagrebu 1918.-1990. U: Sveučilište u Zagrebu 350 godina./ gl. i odg. ur. Mirjana Polić Bobić. Zagreb, 2019., str.56-87.
