Garčin kraj Slavonskoga Broda, 21. VI. 1849. — Zagreb, 1. VII. 1928.
Redoviti profesor opće povijesti na Mudroslovnom fakultetu
U Beču je studirao povijest i geografiju. Godine 1873. imenovan je najprije učiteljem, a potom profesorom povijesti i zemljopisa na gornjogradskoj Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Kao suplent hrvatske povijesti djeluje na zagrebačkom sveučilištu od 1878. do 1882. Sljedeće je godine izabran za javnoga redovitoga profesora opće povijesti. Službu je obavljao do 1922. s manjim prekidom zbog privremenoga umirovljenja. Redoviti je član JAZU od godine 1896. Za njegova rektorskoga mandata redarstvenici su upali u zgradu Sveučilišta. Branio je studente demonstrante i autonomiju Sveučilišta. Najpoznatiji je predstavnik genetičkoga smjera u hrvatskoj historiografiji. Njegova djela odigrala su važnu ulogu pri jačanju nacionalne svijesti. Bavio se književnim radom i glazbom kao dirigent orkestra »Hrvatskoga sokola«. Bio je ravnatelj Hrvatskoga glazbenoga zavoda. Poslije njegove smrti imenovana je po njemu 1929. ulica u Zagrebu.
Prorektor Franjo Vrbanić
