Vukanci kraj Lobora, 14. VI. 1839. — Zagreb, 28. I. 1905.
Redoviti profesor rimskoga prava na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu
Diplomirao je pravo na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu. Kako Akademija nije imala pravo dodjele doktorata, doktorirao je u Beču 1868. Iste je godine dobio mjesto pristava na zagrebačkom sudu i počeo predavati upravno i kanonsko pravo na Pravoslovnoj akademiji. Uskoro je bio imenovan izvanrednim pa redovitim profesorom za rimsko, državno i međunarodno pravo. Utemeljenjem modernoga Sveučilišta u Zagrebu 1874. postaje sveučilišnim profesorom i ubrzo i rektorom, sa svega 36 godina. Nakon rektorskoga mandata bio je prorektorom. Od godine 1875. do 1891. bio je član Hrvatskoga sabora. Godine 1886. imenovan je predstojnikom Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade. Uredio je novi školski zakon. Godine 1891. izabran je za predsjednika Stola sedmorice. Na tom je položaju bio do smrti. Kralj Franjo Josip I. imenovao ga je 1895. svojim tajnim savjetnikom.
Prorektor Matija Mesić
