Brno, 13. VII. 1877. — Zagreb, 12. VIII. 1947.
Redoviti profesor teoretske i praktične filozofije i povijesti filozofije na Filozofskom fakultetu
Diplomirao je filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorirao kod profesora Franje Markovića godine 1900. Studij je nastavio u Njemačkoj kod tada vrhunskih filozofa. Redovitim profesorom postaje 1912., kada izlazi i treći svezak njegova djela Povijest filozofije. U duhu prosvjetiteljskih ideja osniva 1907. i vodi kao počasni doživotni predsjednik Pučko sveučilište u Zagrebu. Djelovao je kao narodni zastupnik i povjerenik za prosvjetu i bogoštovlje u Zemaljskoj vladi. Obnašao je dužnost predsjednika Matice hrvatske. Umirovljen je 1924., pa vraćen u službu 1927. Rektorsku dužnost preuzeo je nakon iznenadne smrti profesora Belobrka. Njegov mandat trebao je trajati dvije godine. Dao je ostavku na dužnost rektora nakon izbora za predsjednika JAZU. Tu je dužnost obavljao od 1933. do 1941. Poznat je njegov govor O slobodi nauke i umjetnosti iz 1934. Utemeljitelj je Hrvatskoga sveučilišnoga društva i časopisa Alma Mater Croatica. Ponovno je umirovljen 1943. kao protivnik ustaškoga režima. Godine 1994. njegovim je imenom nazvana ulica u Zagrebu.
Prorektor Đuro Stipetić
