“Potaknuta u posljednje vrijeme ponovno aktualiziranim pripisivanjem Maruliću i njegovu opusu novopronađenih hrvatskih latiničkih kodeksa i nekih već otprije poznatih i objavljenih, autorica se – imajući na umu jezične odlike tih objavljenih kodeksa, koje ne govore u prilog Marulićevu autorstvu, i smatrajući da pripisivanje svega novootkrivenoga Maruliću ometa znanstvene spoznaje o raznolikosti književne (uglavnom anonimne) djelatnosti u drugim hrvatskim kulturnim sredinama – prihvatila jezične raščlambe prikazanja Muka svete Margarite, prvoga priloga u Firentinskom zborniku s kraja 15. stoljeća, nekritički pripisana Maruliću. U raščlambu su uvrštene i dvije mlađe varijante prikazanja: šibenska i zadarska. Na temelju grafije, glasovnih crta na kojima se zasniva prvotna osmeračka struktura stiha (4 + 4 sloga), pojedinih dijalekatskih glasovnih promjena koje su se probile u pisani tekst prikazanja, nekih morfoloških crta, te niza leksema, svejezičnih crta karakterističnih za sjeverno i srednje čakavsko područje, te na temelju niza pisarskih pogrešaka (među kojima ima i tragova glagoljičkih i starijih latiničkih predložaka), zatim iskvarenih rima i nerazumljivih stihova, što sve ukazuje na višekratno prepisivanje, autorica zaključuje o sjevernijem i starijem postanku prvotnoga teksta prikazanja od vremena iz kojega potječu poznati prijepisi, pa i onaj najstariji – firentinski.”
Sažetak rada: Malić, D. Zašto Margarita nije Marulićeva? // Colloquia Maruliana 19, 19(2010), 185-218.