“Marko Marulić, veliki renesansni književnik “otac hrvatske književnosti” kako ga s pravom nazivaju, napisao je poznati spjev “Suzanu”, u kojemu je opisao perivoj ili vartal, žardin prvi puta u hrvatskoj književnosti.
U njemu spominje i razno bilje koje raste u perivoju, također prvi puta u našoj literaturi. Taj nas napis svrstava u malobrojne europske narode koji su rano, u renesansi, opisali perivoj.
Postavlja se pitanje odakle Maruliću nadahnuće za žardin, jer u njegovom gradu Splitu ili njegovoj okolici ugroženoj od Turaka takav vartal nije mogao postojati. Moguće su na njega utjecali kontakti s dubrovačkim renesansnim književnicima, odnosno poznavanje dubrovačkih perivoja, ponajprije Trstena, ali o tome nemamo potvrde, osim neizravni susreti s Petrom Hektorovićem koji je prijateljevao i dopisivao sa piscima iz Dubrovnika.
Petar Hektorović, hvarski književnik i Marulićev suvremenik opisao je svoj perivoj Tvrdalj, a on je jako sličan Suzaninu žardinu.
Isto tako postoji mogućnost da je Marko Marulić za svojih putovanja u Italiju vidio neki renesansni perivoj i donio odgovarajuću literaturu. Imamo podatak da je u svojoj bogatoj knjižnici imao Crescenziev Ruralium Commodorum. Kako je u mladosti učio grčki vjerojatno je bio upoznat s Alkinojevim vrtom iz Odiseje.
Moguć je i utjecaj Boccaccievog Dekamerona, koji je u uvodu trećeg dana opisao perivoj.
Marulićev, odnosno Suzanin perivoj ostavio nam je dosta otvorenih pitanja glede struke, ali i velikana Marka Marulića.”
Sažetak rada: Grgurević, D. Suzanin perivoj. // Šumarski list 132, 3-4(2008), 147-155.