Prvo izdanje Judite tiskano je u Mlecima 13. kolovoza 1521. Djelo je Marulić posvetio svojemu krsnom kumu don Dujmu Balistriliću. U posveti “popu i parmanciru splickomu”, Marulić piše: “… privraćajući ja pisima staroga Testame(n)ta, namirih se na historiju one počtene i svete udovice Judit i preohologa Oloferna koga ona ubivši, oslobodi svu zemlju izraelsku jur od nadvele pogibili. Tuj historiju čtući, ulize mi u pamet da ju stumači(m) naši(m) jaziko(m), neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke. … Evo bo historiju tuj svedoh u versih po običaju naših začinjavac i jošće po zakonu onih starih Poet …”.
Juditu je u Mletcima prvi put tiskao Guglielmo da Fontaneto 13. kolovoza 1521. Jedan primjerak prvog izdanja čuva se u fondu Knjižnice Male braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas sastavnim dijelom Znanstvene knjižnice u Zadru.
Marulić je doživio tri izdanja svoje Judite.
Prvo je priredio Splićanin Petar Srićić, a drugo zadarski knjižar Jerolim Mirković 30. svibnja 1522., čije izdanje resi devet drvoreza s ratnim prizorima. Jedan primjerak Mirkovićeva izdanja Ivan Kukuljević darovao je tadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici, a i drugi primjerak, što se danas čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga, potječe iz Kukuljevićeve ostavštine.
Treće izdanje tiskano je 29. siječnja 1522., kako je to navedeno u impressumu, za dubrovačkoga knjižara Jacoma di Negrija. Prenesemo li spomenuti nadnevak iz mletačkoga kalendara u naš sustav računanja vremena dobit ćemo 29. siječnja 1523. Naime, nova godina po mletačkome kalendaru započinje 1. ožujka, kao u starome rimskome kalendaru do 153. pr. Kr. kada je siječanj postao prvim mjesecom u godini. Jedini za sada poznati primjerak tog izdanja čuva se u Bayerische Staatsbibliothek u Münchenu.
Jezična podloga Judite je splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, i po tome je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a epohalna važnost toga spjeva leži u spoznaji da je Marulić hrvatski jezik primjerio europskim pjesničkim standardima.
