“S našom krvi Marul je u sebi nosio i naš udes, našu sudbinu. Bio je prokleto pošten i dobar, da bi (iako je obavljao javne službe) postigao moć za koju je recepte dao njegov fiorentinski suvremenik Machiavelli u svome Vladaru. Nenaoružani vizionar i sanjalica, vječno živeći od nade, nije bio prorok, pa zato i nije bila potreba da umre poput njegova suvremenika-reformatora Savonarole (spaljen na lomači).“
Iz rada: Cvitanović, I. Pjesnik vjere i nade. // Crkva u svijetu 9, 1(1974), 95-96.