“U radu se pokušava rekonstruirati povijest glasovitoga trogirskog kodeksa Petronija (Paris. lat. 7989) od 1423-1425, kada je napisan, do sredine 17. st., kada ga je Marin Statilić iznio na svjetlo dana u Trogiru. Već je prije utvrđeno kako se rukopis krajem 15. i početkom 16. st. nalazio u posjedu Marka Marulića, pa se razmatrano razdoblje može podijeliti na dva odsječka: prije i poslije Marulića. Prvi je odsječak još uvijek zavijen u maglu nepoznanica, ispunjen tek manje ili više prihvatljivim hipotezama. Jedna od njih, prema kojoj je kodeks zarana dospio u ruke zadarskoga humanista Jurja Benje, ovdje se opovrgava paleografskom i kodikološkom analizom. Uz pomoć rukopisnih filijacija, marginalija i kontekstualnih podataka razmatra se nekoliko mogućih scenarija za predmarulićevsku povijest rukopisa. Najprihvatljivijom se čini verzija prema kojoj je on iz Firence, gdje je vjerojatno napisan, dospio u Padovu (Veneciju), otud u Trogir, pa u Split. Njegov prijelaz preko Jadrana mogao bi se povezati s Koriolanom Cipikom, pa i s Paladijem Fuskom. Na temelju nekoliko dosad neuočenih marginalnih monograma iznosi se pretpostavka da je zagonetni scriba glavnog teksta Paris. lat. 7989 mogao biti u vezi s Petrom Cipikom i sa Splitom. Za poslijemarulićevsko razdoblje postoji više isprekidanih, ali dostatno pouzdanih vijesti koje pokazuju da se kodeks stalno nalazio u vlasništvu obitelji Cipiko. Usporedbom svih dostupnih tiskanih i rukopisnih izvora (predgovor Typographus lectori u prvotisku Trimalhionove gozbe iz 1664, obiteljska kronologija i genealogija, arhivski podatci) uspostavlja se dokumentiran niz od Hektora starijega, preko Pavla Antuna (koji na kodeksu ostavio svoj potpis), do Nikole Cipika; svaki od njih nastoji se pobliže identificirati. Ujedno se pokušava objasniti kako se dogodilo da je kodeks iz Trogira dospio u Split te opet natrag u Trogir.”
Sažetak rada: Lučin, B. Petronije na istočnoj obali Jadrana: Codex Traguriensis (Paris. lat. 7989) i hrvatski humanisti. // Colloquia Maruliana 23, 23(2014), 133-177.