U razdoblju od oko 1490. do 1510. Marulić upisuje razne zabilješke u glasoviti trogirski kodeks Petronija, koji jedini čuva tekst Trimalhionove gozbe (rukopis je tada očito bio u Marulićevu vlasništvu; danas se čuva u Bibliothèque nationale de France u Parizu, sign. Paris. lat. 7989). Na prazne stranice na kraju kodeksa prepisao je pjesmu Klaudija Klaudijana Feniks; uz Katulove pjesme ispisao je kratke sažetke, uglavnom temeljene na komentiranom izdanju Paladija Fuska tiskanom u Veneciji 1496.; u Katulov tekst unio je više stotina ispravaka, pri čemu se oslanjao na spomenuto Fuskovo izdanje te na izdanje Katula, Tibula i Propercija što ga je priredio Girolamo Avanzi, a tiskao Aldo Manuzio u Veneciji 1502. Dvadesetak kratkih zapisa (ispravci teksta, marginalni naslovi) unio je i uz ostale tekstove u kodeksu (Tibul, Propercije, Ovidije, Petronijev Satirikon).
Claudiani poetae de Phonice Carmen
