“Splićanin Marko Marulić preveo je 1510, potaknut molbom svoga sugrađanina i prijatelja Dmine Papalića, na latinski kratku “kroniku pisanu pučkim jezikom”. Kronika je govorila o počecima “dalmatinske i hrvatske” države — o doseljavanju pridošlica Gota i Slavena na područje rimske Dalmacije, o pokrštavanju tih pridošlica, o dobrim i lošim vladavinama njihovih dvadesetak kraljeva, sve do kobnoga konca kralja Zvonimira. I Marulić i Papalić znali su da se radi o vrlo starom tekstu ; nijedan od njih nije znao da je djelo zapravo nastalo na latinskom, da stoga Marulić priređuje prijevod prijevoda. Nepoznati je autor, naime, na hrvatski preveo skraćenu i ponešto izmijenjenu varijantu “Ljetopisa popa Dukljanina”, poznatog još i kao “Barski rodoslov”, nastalog vjerojatno u 12. st. Marulićev prijevod, naslovljen “Regum Delmatiae atque Croatiae gesta”, nastao da bi se s najranijim vladarima i plemićima mitskoga kraljevstva Slavena upoznali i oni koji ne znaju hrvatski, naišao je, po svemu sudeći, na živ interes: sačuvan je u deset rukopisnih prijepisa, pet tiskanih izdanja i dvije parafraze. Imamo, dakle, filološkim jezikom rečenom, sedamnaest svjedoka predaje Marulićeva teksta. Moj je zadatak bio za ediciju Sabranih djela Marka Marulića (izlaze u nakladi Književnog kruga Split) prirediti kritičko izdanje “Regum Delmatiae atque Croatiae gesta” — usporediti svih gore spomenutih sedamnaest svjedoka i što je moguće više približiti se onome što je Marulić, godine 1510, zaista napisao (Marulićev vlastoručni zapis ovoga teksta nije sačuvan). Da bih uspostavio takav autorski tekst, služio sam se različitim tekstološkim i filološkim pomagalima ; kritika teksta dovela me do nekoliko spoznaja o međusobnom odnosu različitih inačica Marulićeva teksta. I jedno i drugo — i pomagala i spoznaje — predstavit ću u svome izlaganju.”
Sažetak rada: Jovanović, N. Kritičko izdanje “Regum Delmatiae atque Croatiae gesta” Marka Marulića. // Academia Ragusina Dubrovnik, Hrvatska, 2009.