“Jelo i piće uvijek su aktulana tema jer su svagdanja egzistencijalna potreba, ali i izvor naslade. Kroz povijest jelo i piće nisu ostali samo nutricionističko pitanje nego odražavajui elemente kulture. Teme vezane uz hranu i piće pojavljuju se i u Marulićevu opusu, u kojem se književni i moralistički aspekt neodvojivo prožimaju i nadopunjuju. Poglede na jedenje i pijenje on je gradio na temelju literature, ali također čitajući i zbilju oko sebe, te ih je ukomponirao u svoj opus i kao poetičku sastavnicu i kao prigodu za moralističku pouku. U svojim stavovima on se uvijek oslanja na dugu tradiciju – onu filozofsku, koja je zagovarala umjerenost i slobodu od strasti, a i onu kršćansku, koja čitav život podređuje vječnosti. Ipak, nipošto nije sklon ekstremizmu ni rigidnom opsluživanju posta; naprotiv, smatra kako se i za tijelo valja pobrinuti koliko to traži prirodna nužda, da bi se moglo vršiti druge pobožne čine. Post, dakle, nema vrijednost sam po sebi; valja više nastojati oko pobožnosti i pravednosti nego oko posta. Svrha je posta da olakša ostvarenje »onoga duhovnog posta koji je Bogu po volji«, tj. izbjegavanje poroka i krepostan život, da bi se naposljetku uživalo u vječnosti.”
Sažetak rada: Jozić, B. »Hoć bit veće zdrav, s redom i s mirom pij…« (Marulić o jelu, piću i postu). // Colloquia Maruliana 19, 19(2010), 237-246.