U razdoblju od 1509. do 1511. Marulić boravi na Šolti.
»Radi mirnijega života sklonio se gotovo već kao šezdesetogodišnjak na otok Šoltu […] Tu je dvije godine boravio u nekom pustinjačkom stanu svetoga Petra u Nečujmu, a zatim se zbog straha od gusara vratio u svoje prijašnje obitavalište, u rodni grad.« (F. Božićević)
Uz taj pustinjački stan bila je i crkvica Sv. Petra, nad kojom je patronat imao Marulićev kum don Dujam Balistrilić; u neposrednoj je blizini Balistrilić posjedovao kamenu kuću i seosko imanje s povrtnjakom i voćnjakom. Nečujamski boravak bio je za Marulića – kako pokazuje kronologija njegovih djela – ispunjen intenzivnim književnim radom.
Kao odgovor na Božićevićevu pjesničku poslanicu upućenu mu u Nečujam, piše Odgovor Marka Marulića, koji boravi u Nečujmu, Frani Božićeviću (Francisco Natali Marci Maruli in Valle Surda commorantis responsio) – antologijsku poslanicu u stihovima u kojoj poziva svoje splitske prijatelje da ga posjete.
