“Književni rad šibenčanina Fausta Vrančića (1551-1617) izrazito je polihistorski i nosi sva obilježja takva pisanja. To Vrančićevo mnogostrano interesiranje za razna znanstvena područja svakako potječe iz dispozicija prirođenih piscu, ali je nesumnjivo u isto tolikoj mjeri i plod njegove humanističke naobrazbe i utjecaja sredine u kojoj se kretao. Sve se bilo zareklo da ga učini onim što je konačno postao, i prirođeni talenat, i prve škole, i znanje brojnih jezika, i humanistički ideal »l’uomo universale«, i rodbinske veze, i svojevrsna karijera koju je proživio. Vrančić je, kao što je poznato, autor nekoliko vrlo raznorodnih djela. Na prvom mjestu spominjem njegov poliglotski (peterojezični) rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae Zinguarum. Venetiis 1595, koji predstavlja prvi oveći tiskani rječnik hrvatskoga jezika. Od tiskanih djela do sada je još bilo poznato jedino jedno mletačko izdanje njegovih dvaju filozofskih spisa. To su traktat o Logici i o Etici izišli pod naslovom: Logica nova suis ipsius instrumentis formata et re cognita. (Acc.:) Ethica christiana, Venetiis 1616; 4°, 79 str., kojima se Vrančić predstavio i kao filozofski pisac.”

Sažetak rada: Jurić, Š. Nepoznata izdanja “Logike i etike” Fausta Vrančića. // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 4, 7-8 (1978), str. 289-296.