FAUST VRANČIĆ (Šibenik 1551. – Venecija 1617.)
Većinu prvih i najznačajnijih tehničkih otkrića pripisujemo Faustu Vrančiću, izumitelju svjetskog glasa. Vrančić je bio čovjek širokih znanstvenih interesa, a bavio se leksikografijom, filozofijom, teologijom i tehnikom te se smatra najvažnijim konstruktorom i tehničkim piscem u Hrvata na prijelazu iz 16. u 17. st. Rođen je godine 1551. u Šibeniku, a još kao dječak otišao je u Ugarsku svome stricu biskupu Antunu Vrančiću. Na dvoru kralja Rudolfa II. u Hradčanima u Pragu radio je kao tajnik, i u to je vrijeme dovršio svoj Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika (Dictionarium quinque nobilissimarum Europeae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Hungaricae) i objavio ga u Veneciji 1595. Iste godine objavio je i knjigu izuma Machinae Novae koja ga je proslavila. [1]
Nađan Dumanić, dipl. ing. Karikatura Faust Vrančić. 2019. (nastavnik strukovnih predmeta u Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku, Split)
„U knjizi Machinae Novae sadržano je 49 različitih slika velikoga formata. Potom slijede komentari na latinskome, talijanskome, španjolskome, francuskome i njemačkome jeziku, kojima je opisao 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija. Svi ti projekti nisu bili novi, ali su mnogi bili izvorno Vrančićevi, te su predstavljali veliko obogaćenje dotada poznatih tehničkih oblika i konstrukcija. Među brojnim vrijednim Vrančićevim projektima mlinova, mostova, te raznim napravama, izdvajaju se kao prve u povijesti tehnike njegove ideje žičare, amortizera, mosta od metala i mosta ovješenog o lance, dok je projektom homo volans (leteći čovjek), prvom konstrukcijom modernog padobrana postigao i svjetsku slavu. Premda su se prije Vrančića i drugi autori kao Leonardo da Vinci, bavili idejom takve naprave, on je prvi dao konstrukciju koja sadrži sve elemente suvremenog padobrana te omogućuje sigurno spuštanje s velikih visina. Vrančić kao ni i drugi tadašnji autori nije mogao riješiti sve probleme kojima se bavio, već ih je tumačio i opisivao fenomenološki. Za rješenja tih problema bila su potrebna matematička, fizikalna i tehnička znanja koja su upoznata tek poslije u 18. stoljeću i kasnije. Međutim, dalekovidni projekti koje je Vrančić osmislio, premda su nadmašivali mogućnosti koje su mu bile na raspolaganju, pokazuju koliko je bio daleko ispred svojega vremena. Mnoge Vrančićeve zamisli zaživjele su u praksi stoljeće i više nakon što su otisnute u djelu Machinae novae, a neke od njegovih izvanrednih ideja koriste se diljem svijeta i danas, puna četiri stoljeća od njihova objavljivanja.“[2]
Nađan Dumanić, dipl. ing. Karikatura Faust Vrančić. 2019. (nastavnik strukovnih predmeta u Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku, Split)
O životu Fausta Vrančića možete više saznati putem Virtualne izložbe Faust Vrančić – http://virtualna.nsk.hr/vrancic/. Virtualna izložba Faust Vrančić izrađena je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u povodu obilježavanja 400. obljetnice smrti Fausta Vrančića.
Knjiga Machinae Novae Fausta Vrančića digitalizirana je i može se pregledati u Digitalnoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=10469, kao i na stranicama Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ Šibenik – http://faust.knjiznica-sibenik.hr/files/machinaeNovae/files/assets/basic-html/page1.html.
Memorijalni centar “Faust Vrančić”, otok Prvić – http://mc-faustvrancic.com/hr/.
FAUST VRANČIĆ U ŠKOLSKOM SUSTAVU
U Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku se, u školskoj godini 2018./2019., provodio eTwinnig projekt „Faust Vrančić, očima naših učenika“ čija je idejna začetnica Andreja Pokas iz Tehničke škole Ruđera Boškovića Vinkovci. Nastavnici naše škole osmislili su niz problemskih i istraživačkih zadataka za učenike. Rezultat rada je interaktivna Google karta „Putovanja Fausta Vrančića“ – (klikom na poveznicu prikazat će se karta, ali prethodno se morate prijaviti u svoj Google račun), na kojoj su s učenicima radile nastavnica povijesti i etike Mirjana Kamber, nastavnica geografije Ravena Čizmić Kvasina i stručna suradnica knjižničarka Nikolina Dolfić. Faust Vrančić iznimno je mnogo putovao za ono vrijeme te nas je interesiralo koliko je vremena proveo na putu s obzirom na slabu prometnu povezanost. Učenici drugih razreda istražili su povijest cestovnog i pomorskog prometa u 16. i 17. stoljeću, pronašli sva mjesta na kojima je Vrančić boravio, izračunali koliko mu je trebalo vremena da dođe od jednog do drugog mjesta. Dobivene podatke su ucrtali na interaktivnu kartu zajedno sa zanimljivostima iz njegova života. Okvirnim izračunom, Faust Vrančić je na putu proveo 130 dana svoga života.
Učenicima je najzanimljiviji dio rada na projektu bilo proučavanje tehničkih crteža Fausta Vrančića. Sad već bivši učenici naše škole, Marino Ljubetić i Teo Čolović, pod mentorstvom nastavnice strukovnih predmeta Vesne Plenče, dipl. ing., izradili su simulacije rada Vrančićeve žičare i mlina.
Marino Ljubetić radio je simulaciju rada žičare u Blender programu. Postupak rada i krajnji produkt pogledajte na ovim poveznicama: Prikaz žičare Fausta Vrančića u Blender programu i Prikaz žičare Fausta Vrančića u Blender programu – proces rada.
Teo Čolović, bavio se Vrančićevim mlinom te je u programu Catia prikazao simulaciju rada mlina. Proces rada pogledajte na Simulacija rada mlina u programu Catia, a fotografije krajnjeg produkta u fotogaleriji. Postupak cijele izrade pogledajte u dokumentu.
NIKOLA TESLA (Smiljani 1856. – New York 1943.)
„Nikola Tesla je bio američki i hrvatski izumitelj srpskoga podrijetla. Rođen u Lici, ali je gotovo cijeli život radio u SAD-u, gdje je i ostvario sve izume. Gimnaziju je pohađao u Gospiću, potom u Rakovcu kraj Karlovca, gdje je maturirao. Na Visoku tehničku školu u Grazu upisao se 1875. Početkom 1880. otišao je u Prag u želji da nastavi studij, ali nema podatka da je završio studij na kojem od sveučilišta. God. 1881. radio je u Središnjem telegrafskom uredu u Budimpešti, a potom u Telefonskoj centrali, u kojoj je načinio niz tehničkih poboljšanja. U jesen 1882. zaposlio se u Parizu u Edisonovoj telefonskoj podružnici. Već je za vrijeme studija upozorio na nedostatke istosmjernoga elektromotora. U Budimpešti je zamislio primjenu višefaznih izmjeničnih struja za ostvarenje okretnoga magnetskoga polja koje bi uzrokovalo vrtnju u elektromotoru. U nastojanju da razvije zamišljeni sustav izmjeničnih struja, otišao je 1884. u SAD, gdje se s preporukom voditelja Edisonova predstavništva u Europi zaposlio kod T. A. Edisona, gdje je iznosio svoje zamisli o proizvodnji i isplativijem prijenosu izmjeničnih struja, ali nije nailazio na razumijevanje.
Godine 1885. osnovao je Tesla u New Yorku vlastitu tvrtku Tesla Electric Light and Manufacturing Company za proizvodnju električnih lučnica, a 1887. tvrtku Tesla Electric Company, s laboratorijem, u kojem je najprije konstruirao elektromotore izmjenične struje. U jesen iste godine prijavio je prve patente o proizvodnji i prijenosu višefaznih izmjeničnih struja i njihovoj primjeni za učinkovit pogon izmjeničnih elektromotora. Tim je izumima pokazao da je za većinu primjena izmjenična struja znatno prikladnija od istosmjerne.
Nikola Tesla. Electric transformer. Patented Nov 2, 1897. Američki patent No.593,138. (https://www.dziv.hr/files/File/pdf/tesla/US%20Patent%20593,138.pdf)
U Američkom institutu elektroinženjera održao je 16. svibnja 1888. zapaženo predavanje Novi sustav motora i transformatora izmjenične struje. Američki izumitelj i industrijalac G. Westinghouse otkupio je 1888. od Tesle sve patente o izmjeničnoj struji. O Teslinim izumima pisala su sva svjetska glasila, a Tesla je držao predavanja širom Amerike i Europe. Gotovo sve o čemu je govorio bilo je novo, na svakom predavanju prikazivao je začudne, uvijek različite pokuse. Teslin sustav višefaznih električnih struja i njegovu električnu rasvjetu prikazala je tvrtka Westinghouse na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893., te je predložila Teslin sustav izmjeničnih struja za elektranu na slapovima Niagare. Elektrana je bila završena 1896., a njome je, visokonaponskim dalekovodom (visoki napon je bitno smanjio gubitke), bio opskrbljivan oko 40 km udaljen grad Buffalo, a potom i udaljeniji gradovi.
Godine 1895. u Teslinu je laboratoriju izbio požar, koji je uništio sve uređaje, nacrte, arhiv i Tesline privatne stvari. U samo godinu dana podigao je novi laboratorij, u kojem je s transformatorom vrlo visokoga omjera transformacije (poslije nazvanim Teslin transformator) postizao vrlo visoke napone i stvarao vrlo snažna električna polja. Daljnja su istraživanja Teslu navela na zamisao kako bi se s pomoću takvih snažnih visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja mogla prenositi električna energija na velike udaljenosti bez upotrebe električnih vodiča. Prvi je korak prema tom cilju bio bežično slanje signala na daljinu. Izumio je radiokomunikacije i daljinsko upravljanje. Načinio je model broda kojim je s pomoću električnih signala bežično upravljao na daljinu, a javno ga je 1898. pokazao u New Yorku.
Najveće je priznanje Teslinu radu bilo dano na 11. općoj konferenciji za mjere i utege 1960., kada je za jedinicu magnetske indukcije prihvaćen naziv tesla. Jedini je to naziv mjerne jedinice po nekome Slavenu među 19 naziva po zaslužnim znanstvenicima u Međunarodnom sustavu jedinica.
Nikola Tesla. Turbine. Patented May 6th, 1913, Američki patent No. 1.061,206. (https://www.dziv.hr/files/File/pdf/tesla/US%20Patent%201,061,206.pdf)
Stotine izuma, većinom iz elektrotehnike, prijavio je u 112 patenata u SAD-u i gotovo isto toliko u drugim zemljama, a mnogi su izumi ostali samo zabilježeni u njegovim dnevnicima ili stručnim časopisima. Pri pokusima s rasvjetnim cijevima ispunjenima plinom pod niskim tlakom ili potpuno evakuiranima, koje su se za rasvjetu počele široko upotrebljavati tek u drugoj polovici XX. stoljeća, bio je na pragu izuma elektronske cijevi, katodne cijevi, rendgenske cijevi, elektronskoga mikroskopa i dr. Bavio se i istraživanjima u strojarstvu, npr. 1913. patentirao je turbinu s mnoštvom tankih diskova a bez lopatica (Teslina turbina). Kako nije imao interesa i vremena baviti se razvojem i prilagodbom svojih izuma tržištu, mnogi koji su razvijali njegove izume i prisvajali su ih. Vrhovni sud SAD-a tek je 1943., nakon Tesline smrti, poništio američke patente radija G. Marconija, jer su Teslini raniji patenti već sadržavali sve što je opisao Marconi.“[3]
Sve patente Nikole Tesle i njegove tehničke crteže pogledajte na stranici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo – https://www.dziv.hr/hr/tesla-patenti.
Memorijalni centar “Nikola Tesla”, Smiljan – https://mcnikolatesla.hr/.
Izvori:
[1] Faust Vrančić. Genius Croatia – baza ideja, izuma i inovacija iz Hrvatske. http://genius-croatia.com/dt_portfolio/faust-vrancic/ (pristupljeno 30.12.2021.)
[2] Djelo Machinae Novae. Virtualna izložba Fausta Vrančića. NSK. Zagreb. http://virtualna.nsk.hr/vrancic/djelo-machinae-novae/ (pristupljeno 30.12.2021.)
[3] Tesla, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61021 (pristupljeno 30. 12. 2021.)
