Povijest tehničkog dokumentiranja

Značajni razvoj brodogradnje na splitskom području započinje osnivanjem nekoliko manjih remontnih brodogradilišta i njihovim udruživanjem 1922. godine. Početkom stoljeća je Split brojio čak sedam škverova, kojima se može pribrojiti i po jedno brodogradilište u obližnjem Vranjicu i Solinu. Glavnina brodograđevne djelatnosti u Splitu obavljala se u današnjoj gradskoj luci i dijelovima grada: Matejuška na zapadu, Lučac na jugu, Lora i Supaval prema sjeveru i istoku, a obuhvaćala je manja brodogradilišta  „Dinko Ivankov“, „Pakmor“, „Braća Matijević“, „Košćina“, „Bulimbašić“ i dr.

Najstarije brodogradilište modernog doba, škver “Košćina”, utemeljen je 1831. godine na Lučcu. Brodogradilište ugledne obitelji Košćina na toj lokaciji radi do 1875., kada se zbog željezničke pruge kopa prokop kroz Lučac i Manuš pa brodogradilište seli zapadno od Matejuške, podno Tomića stina.

Godine 1893. podno Katalinića brijega, u gradskoj luci Dinko Ivanko gradi malu baraku budućeg škvera “Ivanko”. Nakon pet godina malog remonta škver gradi prvi jedrenjak imena “Slavni Vis”. Kasnije se dokapitalizira s novim dioničarima i mijenja naziv u ”Brodogradilište D. Ivanko i drugovi”. Prvi svjetski rat smanjio je djelatnost brodogradilišta, a uložen kapital nije se mogao vraćati. Uz pomoć nekolicine splitskih privrednika, 17. ožujka 1918. utemeljeno je novo društvo za gradnju, popravak, kupnju i prodaju brodova, naziva ”Splitsko brodogradilište Jug”, u kojem Dinko Ivanko postaje tehnički poslovođa. Godine 1926. brodogradilište je preseljeno u Supavalsku uvalu, gdje se bavilo popravkom željeznih brodova.

Godine 1922. osnovano je Pomorsko industrijsko i tehničko poduzeće “Braća Matijević”, poslije preimenovano u “Marjan”. Malo remontno brodogradilište podno tvornice cementa “Betizza” dičilo se dokom kupljenim u Trstu. Osim vlastite elektrocentrale, škver poduzetne braće imao je ljevaonicu, elektrotehničku i kovačku radionicu, a radionica za autogeno varenje bila je tehničko čudo dotada neviđeno u Splitu. U to doba imali su 400 zaposlenih i bili najveće splitsko brodogradilište.

Brodogradilište “Pakmor” inženjera Pavla Kosičeka, izgrađeno na zapadnom dijelu gradske luke, gradilo je brze motorne i sportske čamce visoke elegancije, a izrađivali su i karoserije za “Fordove” kamione. Osnovano je 1923., a ugašeno 1960 godine.

Zrakoplovac Vatroslav Bulimbašić je 1930. u Lori osnovao brodogradilište koje je gradilo maone, jedrenjake i čamce. Navoz za izvlačenje brodova još uvijek postoji u ratnoj luci Lora. U Lori je škver imao i korčulanski brodograditelj Petar Jeričević koji je 1954. zatvoren zbog izgradnje vojne luke.

 

Početak rada brodogradilišta „Brodosplit d.d.“

Krajem tridesetih godina prigodom gradnje dviju podmornica u francuskom brodogradilištu “Siege Social Ateliers et Chanties de la Loire” iz Nantesa, uspostavljeni su prvi kontakti oko angažiranja francuskog kapitala u jačanju brodogradnje. Prvi rezultat tih razgovora ostvario se u ožujku 1931. godine formiranjem tvrtke ”Jugoslavensko društvo za izradu i opravku brodova” sa sjedištem u Beogradu.

Novoosnovano društvo kupilo je krajem ožujka 1931. godine Pomorsko-industrijsko i tehničko poduzeće ”Marjan” (dok, ljevaonicu i mehaničku radionicu), a 18. kolovoza 1931. godine kupljeno je i brodogradilište ”Jug” i njegove nekretnine na Glavičinama-uvala Supaval.

Novoosnovana tvrtka izvršila je u prvoj godini poslovanja popravke na 53 parobroda, 2 jedrenjaka i 3 čamca s ukupno 35.751 tona. Već početkom 1932. godine društvo je pristupilo proširenju poslovnih površina i podizanju proizvodnih pogona. Započeta je gradnja dvaju navoza od 60 i 80 m, te nekoliko radionica.

Odlukom glavne skupštine dioničara ”Jugoslavenskog društvo za izradu i opravku brodova” izvršena je izmjena naziva tvrtke, tako da od 11. kolovoza 1932. godine novi naslov glasi Brodogradilište ”Split” A.D., te je određeno da se i sjedište društva premjesti iz Beograda u Split. Otvaranje Brodogradilišta ”Split” izvršeno je 8. listopada 1932. godine svečanim spuštanjem popravljenog jedrenjaka ”Kozjak”. Godine 1933. izgrađena je i prva novogradnja (Nov. 1), barkasa dužine 11m s ugrađenim diesel motorom, a naručena je od Kraljevske mornarice. Svečano porinuće i primopredaja obavljeni su 7. lipnja 1933. godine.

Pred početak II svjetskog rata, točnije 30. srpnja 1936. započelo je u splitskom Brodogradilištu novo razdoblje koje je označilo početak suvremene brodogradnje u Splitu. Te je godine porinut u more prvi željezni brod na vlastiti parni pogon-remorker Konjic. Time je započeta gradnja željeznih brodova po suvremenoj tehnologiji, čime je učinjen prijelaz sa zanatske na industrijsku brodogradnju. Na tim temeljima, poslije II svjetskog rata podignuta je moderna i u svijetu poznata Brodograđevna industrija ”Split” – Brodosplit.

 

Primjeri tehničkih crteža korištenih u brodogradilištu “Brodosplit d.d.“

Izvori:

Hrvatska tehnička enciklopedija. 2018. Ur.Jecić, Zdenko. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb.

Povijest splitske brodogradnje https://www.brodosplit.hr/hr/brodosplit/povijest-splitske-brodogradnje/  (8.12.2021.)

Radić, Danka. 2020. Splitska luka iz fotoarhiva obitelji Buj. Hrvatski pomorski muzej Split. Split.