Što nam otkrivaju dnevnici?
Dnevnički zapisi pristup su srži nečijeg života, a imati čast i odgovornost dobiti uvid u njih velika je privilegija.
Profesionalno i obzirno tu privilegiju pretočila je muzikologinja Martina Bratić u tekst o skladateljici koji svakome tko to želi omogućuje barem pokušati upoznati Ivanu Lang, zamisliti njezinu svakodnevicu, izazove i radosti. Time Ivana za nas postaje zaista osoba, ne samo jedno od imena iz povijesti hrvatske glazbe uz koje bismo nabrojali naslove i vrijeme njihova nastanka. Takav uvid dozvoljava nam zamišljati situacije, osmijehivati se i mrštiti čitajući, vidjeti osobu i biti svjedokom njezina postojanja i doprinosa.
O svom doživljaju uvida u dnevnike Ivane Lang iz razdoblja od 1951. do 1963. godine Martina Bratić navodi:
Pristup građi kao što je dnevnik, sa svom svojom sadržajnom slojevitošću, kompleksan je zadatak, uvjetovan fokusom istraživanja kao i potencijalima za stvaranje ʽšire slikeʼ, koje sam generira. Moje bavljenje dnevničkom ostavštinom Ivane Lang nosilo je sa sobom stanovita očekivanja, poput možda direktnije i snažnije veze s procesom skladanja ili procesom rada na pojedinačnim skladbama, ali upoznavši se tek površno s njezinom prošlošću, i kroz razgovor s njezinom kćeri, bilo mi je jasno koliko je važan element u njezinoj svakodnevici bila organizacija vremena, kao skladateljica koja je stalno zaposlena kao nastavnica glasovira, kao majka koja o kćeri jedinici skrbi uglavnom sama, koja priskrbljuje svojoj dvočlanoj obitelji hranu, lijekove i osigurava krov nad glavom, koja djeluje gotovo kao samostalna menadžerica u promociji vlastite glazbe, koja usto predano nastoji bilježiti svaki detalj vlastite svakodnevice u onomu što ipak intimno smatra svojim pozivom, a vrijeme noći, kao prava noćna ptica, ostavlja sebi za skladateljski rad.
(Bratić, 2022: [3])