Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604.) – Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige / Bartol Kašić
Gramatika Bartola Kašića Osnove ilirskoga jezika prva je gramatika hrvatskoga književnog jezika i prvi pokušaj njegova normiranja. Pisana je latinskim jezikom i prema modelu latinske gramatike. Kašić najprije razmatra pitanje grafije i suodnos fonem – grafem, nastojeći ukloniti iz hrvatske latinice nesustavna i višeznačna rješenja. Kašićeva je grafijska reforma obilježena načelom da se jedan znak (jedno slovo ili slovni niz) uvijek jednako čita, da ima uvijek istu fonemsku vrijednost, neuvjetovanu pozicijom. Središnji je dio gramatike posvećen opisu deklinacija i konjugacija. Na kraju je navedeno 12 sintaktičkih pravila povezanih s problemom sročnosti. Gramatika je pisana latinskim jezikom kao službenim jezikom rimske Crkve i učenosti u tadašnjoj Europi. U opisu “ilirskoga” jezika Kašić je pošao od jezika kakav je mislio da je najbliži najboljemu i najraširenijemu i kakav je nalazio u knjigama i pisanoj praksi. Stoga Kašić ne opisuje nijedan konkretni govor, već odslikava štokavsko-čakavski prosjek kakav živi u književnome stvaralaštvu.
[Bartol Kašić: Institutiones linguae Illyricae / Osnove ilirskoga jezika. Prijevod: Sanja Perić Gavrančić. Pogovor: Darija Gabrić-Bagarić. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 2002.]
Vidi i: O autoru gramatike, Digitalizirana gramatika
Prethodno na vremenskoj lenti:
« Hrvatske gramatike
Sljedeće na vremenskoj lenti:
Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti latinski jezik (1649.) / Jakov Mikalja »