Grammatica della lingua Illirica (1808.) – Gramatika ilirskoga jezika / F. M. Appendini

Grammatica della lingua Illirica nakon prvoga je izdanja 1808. godine doživjela još nekoliko izdanja, a bila je popularna četrdeset godina. Prethodile su joj druge štokavske gramatike (Kašićeva, Della Bellina, Tadijanovićeva, Relkovićeva, Lanosovićeva, Jurinova i Voltićeva), pa je Appendini imao prilike birati uzore, a izabrao je Kašića i Della Bellu. Najveća joj vrijednost leži u najopširnijoj dopreporodnoj sintaksi. Premda Appendini u uvodu najavljuje opis različitih ostvaraja ilirskoga jezika, osnovni je predmet analize dubrovačka jekavština proširena u dalmatinsko-bosanski, odnosno štokavsku ikavicu. Gramatika je bila predmetom prijepora – kritika i pohvala suvremenika, a kao jezični priručnik bila je popularna četrdesetak godina. Obaseže 360 stranica (od kojih su uvodne 24 stranice obilježene rimskim brojkama). Prvi dio, od 111 stranica, jezik opisuje uglavnom na morfološkoj razini. Drugi dio čine 203 stranice, nosi naslov O sintaksi, no najšira je jedinica koju na taj način analizira sintagma. Sintaktički je opis isprepleten s tvorbenim, a usto se nalazi i aneksni rječnik od dvadesetak stranica te 27 stranica hrvatskih izraza, krilatica i dijaloških tekstova kojima oprimjeruje razgovorni jezik. Ukupno je gradivo podijeljeno u devet poglavlja (nazvanih raspravama) raspodijeljenih u dva dijela. Deseti je dio, od 15 stranica, grafički uklopljen u Uvod i nosi naslov Rasprava o ilirskome slovopisu.

Lovrić Jović, Ivana. 2022. Appendinijeva Gramatika ilirskoga jezika – jezičnopovijesna studija s prijevodom i transkripcijom uz pretisak. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Zagreb.

Vidi i: O autoru gramatikeDigitalizirana gramatika